ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 413

šijom svoga ceha, od koje je dobivao diplomu za vršenje službe javnog bilježnika. . , ; • ; J J > U VI se poglavlju raspravlja o utjecaju školske nastave na jedinstvenost evropske diplomatičke prakse. Pod utjecajem nastave pisanja na sveučilištima postignuta je u Evropi velika jedinstvenost u pisanju (paleografija) i sastavljanju (diplomatika) povelja. Postoje samo manje razlike u pisanju i obliku francuskih te madžarskih i drugih povelja. iDo te je razlike došlo zato što su studenti na sveučilištima bili podijeljeni i udruženi po nacijama, pa su studenti pojedinog udruženja radlije slušali profesora svoje nacije nego li druge i tako uz mnogo toga zajedničkoga .stekli i neka posebna znanja. Ta su se posebna znanja očitovala i u sastavljanju i pisanju povelja. Pojedine kancelarije imaju svoj stil i frazeologiju, koga se očituje kod redigiranja povelja, ali sve te specifičnosti toliko su neznatne da se na temelju njih ne može nikako dokazati postojanje posebnih pisarskih škola. Specifičnosti u pojedinim kancelarijama dolaze od njihovih službenika i nekih sitnih tradicija. Te su specifičnosti toliko neznatne da jedine ne čine vrstu ili rod pisma, nego se više njih može nalaziti unutar jedne vrste pisma. Prema tome, do raznih vrsta pišamo moglo je doći samo zato što se na sveučilištima učilo pisati. Ovu SVOJU tvrdnju pisac smatra samo hipotezom i poziva sve paleografe neka u izloženom smislu dalje istražuju, pa će manje pridavati važnosti pisarskim školama nekih dvorskih kancelarija. Svakako zadivljuje jedinstvenost karolinškog i gotičkog pisma u raznim evropskim zemljama. Tu su jedinstvenost podržavala doista sveučilišta, ali i drugi faktori koje pisac ne spominje. Njegova će biti zasluga što će se stajalište historičara prema postojanju i utjecaju skriptorija i kancelarijskih škola morati izmijeniti. Dr J. Buturac PTT ARHIV 1958. god. pojavila se povremena publikacija »Ptt arhiv«, koja je u neku ruku zamijenila sindikalni časopis »PTT« (izlazio od siječnja 1950. do travnja 1959). Publikacija izlazi u izdanju Ptt muzeja Beograd. Zadaća je časopisa da objavljuje — kako je istaknuto u uvodu I sv. — historijsku građu, rasprave, bibliografiju i priloge koji se odnose na razvoj jugoslavenskih pošta, telegrafa i telefona. Osim toga osigurat će stručnu i naučnu suradnju između ptt struke i drugih naučnih i stručnih institucija u zemlji i inozemstvu. Sve će to, po mišljenju redakcije, omogućiti da se u dogledno vrijeme pristupi objavljivanju historije jugoslavenskih ptt. Dosada je izašlo 6 svezaka »Ptt arhiva« (od 1958-1961) i obuhvaćaju oko 900 str. U njima su objavljene rasprave, članci, prilozi, građa, bibliografija i kritika iz područja prošlosti ptt. Budući da je u svim prilozima postavljeno težište na historiju pošte u svim našim krajevima, potrebno je barem u općenitom pregledu prikazati sadržaje dosadašnjih brojeva. (Rimski broj u prikazu označava svezak, a arapski stranice). Bez sumnje pažnju historičara privući će rasprava dr Velimira Sokola, Ivan (Weikhardt) Valvasor (I, 5-38; II, 7-31; III, 5-28). U uvodnom dijelu rasprave konstatira se da je historija pošte povezana s cjelokupnom historijom — 413 —