ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 410

Navedena je publikacija izašla kao 9. knjiga iz izvora u okviru izdanja Mađarskog arhiva. Redigirao ju je i dovršio Borsa Ivan, služeći se rukopisom pokojnog mađarskog historičara Imre Szentpéteryja. Kraljevske povelje Arpadovaea do kolovoza 1272. publicirane su u I dijelu i u prvom svesku II dijela u vremenskom razdoblju od 1923-1943. Radi jednostavnijeg i temeljitijeg kritičkog proučavanja povelja Mađarska akademija znanosti zastupala je mišljenje da je svrsishodnije obuhvatiti u jednoj ili u više knjiga povelje izašle iz zajedničke kanceralije nego povelje ograničenog vremenskog perioda, izašle iz raznih kancelarija. Prema navedenom principu započeo je još 1913. Szentpétery Imre rad na publiciranju vopovelja Arpadovaea. Nakon deset godina, 1923. izdan je prvi svezak povelja spomenute mađarske vladarske kuće, a 1927. i 1931. 2. i 3. svezak I dijela, kojim su obuhvaćene kraljevske povelje uključivo do Bele IV. Poslije 12 godina, tj. 1943, izišao je iz štampe prvi svezak II dijela, koji je obuhvatio povelje Stjepana V. Poslije rata Szentpétery Imre nastavio je rad na sakupljanju građe i njene obrade. Na tom je poslu radio sve do 1950, kada ga je zatekla smrt. U svom rukopisu Szentpétery je dobro uključivo do povelje datirane. 10. kolovozom 1279. Njegov je posao nastavio Borsa Ivân. Tekst Szentpéteryjev pregledan je, dotjeran, te nadopunjen, odnosno izmijenjen na temelju novih, Szentpéteryju nepoznatih podataka. Drugi i treći svezak II dijela, koji je izašao iz štampe, kao što je navedeno, u naslovu, 1961. g., obuhvaća povelje Ladislava IV (1272-d290). Sačuvano je 1350 povelja spomenutog vladara dijelom u originalu, a dijelom u prepisu. Navedeni dio sadržava regesta svih 1350 povelja, navodeći im njihove vanjske karakteristike (veličina dokumenta, opis pečeta i inicijala itd.). Uz svaki regest navode se knjige, časopisi, publikacije gdje je tekst pojedinih povelja objavljen u cjelini ili fragmentarno. A ako pojedine povelje još nisu bile nigdje objavljene, tada u spomenutom dijelu donosi njihov puni tekst; od 1350 publiciranih povelja 245 ih je u cjelini transkribirano. U slučaju da je o kojoj od publiciranih povelja bilo sumnje o njenoj autentičnosti i vjerodostojnosti nastojalo se takve isprave podvrgnuti što kritičnijem proučavanju, kako bi se istraživaču rečenog perioda dalo čvršće i sigurnije uporište. ) Sve primjedbe koje se odnose na spomenute povelje 1 slijede neposredno iza regesta pojedinih isprava. Regesti su pisani na mađarskom jeziku. U njih su unesena imena svake ličnosti koja se spominje u tekstu povelje, kao i naziv svakog lokaliteta. Osim toga u njima je navedena i svaka nelatinska riječ upotrijebljena u originalu. Ukratko, regesta su iscrpna i u svakom pogledu zadovoljavaju. Među poveljama koje su prvi puta publicirane ima ih svega četiri koje se odnose na Hrvatsku i Slavoniju: br. 2655 — Kralj Ladislav na molbu zagrebačkog biskupa Timoteja prepisuje i potvrđujie 27. listopada 1275. privilegij Bele IV od 17. ožujka 1255, kojim se potvrđuju povlastice stanovnicima Sv. Martina kod Vaške (Virovitička županija); br. 2989 — Kralj Ladislav izuzima pojedine osobe ispod sudske vlasti Rovišća, lipanj-kolovoz 1279. (Križevačka županija; br. 3072 — Kralj Ladislav vraća posjed Gordowa (Križevačka županija) potomcima Fanchovim. Prije 3. rujna 1280; br. 3457 — Kralj Ladislav poklanja kraljevskom komorskom županu Merklinu sve posjede nje— 410 —