ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 377
Poznato je đa u zraku koji nas okružuje, a prema tome i u zraku spremišta ima uvijek spora plijesni koje će se početi razvijati čim nađu prikladnu podlogu i povoljne uvjete. Ali je u svakom slučaju veća vjerojatnost , da će se spore početi razvijati (pod ođgovaraiućim uvietima) na onim mjestima gdie su plijesni već bile, jer je tu koncentracija spora mnogo veća nego u zraku, pa je prema tome i mogućnost niihova razvoia veća. Imaiući sve to u vidu, postat će iasno da je mnoao važniie držati dokumente u suhim i zdravim prostorijama, nepo izvršiti dezinfekciju i smjestiti dokumente vonovo u vlažno spremište. Pogotovo zato što većina dezinfekcionih sredstava ima samo privremeno djelovanje ,tj-. nakon provedene čak i vrlo temeljite i efikasne đezitnfekciie, ta sredstva vremenom ishlapliuju sa površine dokumenata. A i dezinficirani dokumenti, ako se smjeste u vlažne i nezdrave prostorije vremenom mogu ponovo postati podloga za razvoj plijesni i insekata. U našim prilikama trebalo bi se pridržavati ovih pravila: 1. Pošto je vlaga u Spremištima jedan od osnovnih uzroka oštećivani a arhivske građe, mora se paziti na to da prostorije u kojima je smještena arhivska građa budu dovoljno suhe i zračne. 2. Treba paziti na to da se vlažnost spremišta kreće između 55-65 fl /o relativne vlažnosti, a temperatura od 14-20° C- Ovakav režim može se najčešće postići pravilnim provjetravanjem i grijanjem ispremišta Osim toga treba paziti i na to dà vlaga (ili čak voda )ne dođe u spremište kroz krov zgrade koni prokišnjava ,kroz neispravne oluke na krovu, neispravne vodovodne ili kanalizacione cijevi, neispravno centralno grijanje i si. 3. Arhivska građa se'ne smije naslanjati na zidove niti ležati na podu, jer na tim mjestima može doći do kondenzacije vode i time do direktnog močenja te građe, a jako vlažna ili mokra arhivska građa povoljna je podloga za razvoj plijesni. 4. Arhivsku građu 'koja se unosi u čisto> i suho spremište treba pregledati i tom prilikom izdvojiti onu koju je potrebno samo očistiti, a posebno onu koju je (potrebno i dezinficirati. (O čišćenju arhivske građe bilo je već govora.). 5. Potrebno je dezinficirati onu arhivsku građu koja je jako vlažna, a na kojoj se primjećuju tragovi aktivnih plijesni. 6. Poželimo je dezinficirati suhu građu koja je bila ranije plijesniva i jako onečišćena, jer će se na takvoj građi pod povoljnim uvjetima opet početi razvijati plijesni. Osim toga postoii mogućnost da se osoblie koje radi s ovakvom onečišćenom građom inficira, jer neke vrste bakterija i plijesni koje se razvijaiu na papiru, koži i pergameni mogu izazvati i neka oboljenja kod čovjeka . Pošto smo izdvojili građu koju je potrebno dezinficirati, treba izabrati metodu, sredstvo i postupak za dezinfekciju. I. METODE DEZINFEKCIJE I DEZINSEKCIJE U praksi postoji više metoda dezinfekcije i dezinsekcije. Neke od tih metoda upotrebljavaju se i za arhivsku građu i kniige. Postojeće metode za dezinfekciju i dezinsekciju možemo podijeliti uglavnom u četiri grupe, a to su: mehaničke ,biološke. fizikalne i kemijske. 1. Mehaničke metode za dezinfekciju i dezinsekciju svode se uglavnom na čišćenje materijala i provjetravanje prostorija- Ove metode dakako ne uništavaju potpuno m mikroorganizme (plijesni i bakterije) ni insekte, — 377 —
