ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 361
ne ustanove odnosno naučno-istraživačke jedinice; — donosi propise o stručnim i tehničkim uslovima za osnivanje naučnih ustanova ; — daje prijedloge za razvoj i unapređenje naučnih ustanova i za usklađivanje njihova rađa; — daje Izvršnom vijeću prijedloge za investicije u oblasti nauke; — predlaže mjere za unapređenje sistema financiranja naučnih ustanova, daje mišljenje i prijedloge o sredstvima koja treba osigurati u budžetu narodne republike radi proširenja mreže ustanova u oblasti nauke i financiranja naučnog rada i daje preporuke privrednim organizacijama i njihovim udruženjima, narodnim odborima i drugim organima đa osiguraju potrebna sredstva za podupiranje ustanova i organizacija u provedbi njihove djelatnosti u oblasti nauke; — raspravlja o problemima naučnih kadrova i donosi zaključke, odnosno podnosi prijedloge za rješavanje tih problema; — imenuje i razrješava članove organa društvenog upravljanja u naučnim ustanovama, i si. 1 ) Uzme li se u obzir opće stanje naučno-istraživačkog rada u našoj republici, i s druge strane velike potrebe našeg savremenog razvoja, i potrebnu ulogu naučno-istraživačkog rada u tom razvoju, teško je, dakako, bilo i očekivati, da će u razmjerno kratkom vremenu, od svega nekoliko godina Savjet za naučni rad uspjeti da riješi sve probleme, te đa u svemu postigne preorijentaciju rađa naučnih ustanova ,gđje je potrebna, odnosno đa provede sve mjere unapređenja naučno-istraživačkog rađa koje se ukazuju neophodnima. No usprkos tome, i u ovom relativno kratkom vremenu, ipak su rezultati rada Savjeta za naučni rad sve vidljiviji. Oni se ne ogledaju samo u domeni prirodnih i tehničkih nauka, nego i društvenih nauka, kao i u domeni nekih općih ptanja unapređenja naučnog rada. Rezimirajući taj rad u cjelini, a ne spominjući na ovom mjestu obiman rad sekretarijata, brojnih odbora i komisija Savjeta, treba posebno istaći dvije akcije ovog Savieta. Prva je bila u izradi analize stanja, problema i potreba u pojedinim naučnim oblastima, a druga se sastojala u izradi prijedloga perspektivnog petogodišnjeg plana razvoja naučno-istraživačkog rađa u SR Hrvatskoj. Radilo se zapravo o dvjema tijesno povezanim akcijama, koje ustvari čine jednu cjelinu, jer je perspektivni program zasnovan i koncipiran na prethodnim analizama stanja i potrebama razvoja. Kako su ove dvije akcije vođene uporedo i na saveznom planu, za čitavu zemlju, sa strane Saveznog savjeta za naučni rad, i na republičkom planu, za područje SR Hrvatske, sa strane Savjeta za naučni rad SR Hrvatske, navest ćemo, bar najsumarnije, neke važnije konstatacije i zaključke i jednog i drugog savjeta, ograničivši se pri tome na probleme društvenih nauka, posebno na pitanje u vezi s razvojem historijskih nauka, i s njima povezanog arhivskog pitanja u našoj zemlji. 1. U zaključnim konstatacijama Saveznog savjeta naglašeno je da naučnoistraživački rad u oblasti društvenih nauka nije još uvijek postigao »onaj stepen razvitka koji je neophodan za što obuhvatnije i intenzivnije praćenje pojava i procesa našeg društvenog razvitka«. Ovakvo stanje da je uslovljeno ni1) Podrobnije vidi: Bilten Savjeta za naučni rad NRH, br. 3/1963.' str. 4 i slijed. ^361 —
