ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 352

— 4.040 i 4.082 — 4.084 nisu ispunjeni. Popis dokumenata br. 4.031 — 4.040 nalazi se u »Indice dei hoggetti« Sign. br. XX/30 pod brojevima 31 — 40. U trećoj mapi, koja se kao i druga sastoji od dva sivkasta kartona povezana dvjema crnim trakama, a nosi natpis olovkom: »Serija 75. — Hoggetti 4.001 — 4.301 — Arzi 4.302 — 4.606 — Harni 4.607 — 4.687«, sadržani su razrađeniji popisi, pisani tintom na liniranom papiru. Ta druga i treća mapa sadržavaju Efendićeve popise II grupe turskih listina, kojih prema tim popisima ima 3.169 + 882, dakle svega 4.051 komad. Kao III grupu smatramo Svežanj nesređenih i nepopisanih turskih listina oduvijek u arhivu dubrovačkom. Oni su smješteni među dva siva kartona, unakrsno povezana špagom i sa natpisom: »Serija 75 —• Nesređeni turski dokumenti«. Pojedine skupine dokumenata su u košuljicama od papira, kojih ima 12 i koje su označene rimskim brojevima (I — XII). U ovoj grupi ima 107 turskih isprava, 1 list istrgnut iz nekog turskog kodeksa literarnog sadržaja, 2 arapske abecedarke (knjižice), 4 hrvatske, 53 talijanske, 1 latinska i 1 arapska isprava. Iako još uvijek nesređeni i nesignirani, dokumenti ove skupine nisu ni tako beznačajni kao što bi së pretpostavljalo. U košuljici N. V nalazi se na.

prim jer originalna kopija crvenom svilom prosi vena turskog teftera (popisa) od 10 listova ispostavljenog početkom džumade II 926

h (19-28. V 1520. n. e.), u kojem su popisana podavanja dubrovačke vlastele. U toj košuljici je i popis u sijakatu (vrst pisma upotrebljavana u poresko-financijskim uredima) koji je 21. šabana 932

h (2. VI 1526) sastavio Pir Mehmed ibn 'Abdurrahman, kadija kotara Foče i koji bilježi, koliko se na brzu ruku moglo utvrditi, izvoz sukna (čohe) dubrovačkih trgovaca. U trećoj košuljici su između ostalog dvije potvrde na pristojbinu plaćenu na sol iz godine 977h (1569-70), pa jedan nedatirani popis u sijakatu o čohi, atlasu i svili. U košuljici N. XI nalazi se opširna carska zapovijed (ierman) sultana Murata IV od kraja zu'l^kade 1038

ft (12 — 21. VII 162Ô), koji ima kićenu tugru (sultanov emblem) i vrlo opširan sadržaj. Budući da je tipičan za ekonomske i trgovačke odnose Dubrovačke Republike s Osmanskom Carevinom, detaljno je obrađen i objelodanjen u Zborniku Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, knj. 3, (Zagreb 1960) str. 343-371. IV grupa su dokumenti povraćeni iz bečkog Državnog arhiva

3

). Ja sam, međutim, zbrojivši ih prema popisu od str. 1-27. našao da ih ima 1.1.12 komada. Uz taj popis na jednom konceptnom papiru je olovkom zabilježeno ovo: »Turski dokumenti primljeni iz Beča g. 1946, koji još manjkaju No 40, No 327, No 472, No 980«. Osim te bilješke olovkom napisano je još tintom: »Sva spomenuta turska dokumenta snimio 25. VII 1955. Snimatelj iN. Buničić (m. p.) P. S. Film 314, 315 i 316, vidi dnevnik snimanja!« Kao V grupa smatraju se turski dokumenti naknadno povraćeni iz Beča preko Reparacione komisije pri Vladi FNRJ — Reparäcioni zavod u Beogradu god. 1948. (Vidi br. 30/1948. Državnog arhiva.) Smješteni su u kartonskoj kutiji, te sam ih prebrojao i utvrdio da ih ima 38 komada. Kada sam te turske dokumente u svicima, koji su bili većim dijelom i u omotu, 3) Više o tome u izvještaju prof. F. Bajraktarevića, 1st. časopis SAN, knji. II. str. 316.