ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 33

Izašao je naš »Rad« ! Ako već nije, to će Vam ga Daničić za cielo umah -poslati. Omne initium durum. } Pozdravlja Vas Daničić, Rački i svi drugi Vaši znanci i prijatelji. Bilješke: *S) Ta »zanimljiva stvarca« vjerojatno je Bogišićev članak »Spomenik narodnoga običajnoga prava iz XVI vijeka« objavljen u Radu 1, str. 229-236. U istom broju Rada Bogišić je objavio i kratak sastav »Izvještaj o dosadanjoj radnji opisivanja narodnijeh običaja pravnijeh« str. 261-263. i«) Vidi o teme P. Skok, o. c. str. 14. 23. Zagreb . . . 1868. •Čestita Bogišiću imenovanje za nadzornika šlzolstva u Krajini, žalosti se ujed' no šio Bogišić odlazi iz Carske knjižnice u Beču. Već se sinoć raznesao glas, a današnje nam ga novine potvrđuju, da Vas je zapala odlična čast, da budete školskim savjetnikom u Krajini

20

. Budite uvjereni o iskrenosti naših ovdašnjih književnika, Vaših drugova i znanaca, knji se svi tomu raduju, da je Krajina stekla toli čestita narodnjaka na to za naše okolnosti prevažno mjesto. Mi svi čestitamo ne samo Vam, nego još više našoj domovini, osobito u tako .teških okolnostih, kake su pritisle siromašni hrvatsko-slavonski provincijal, da je bar jedan njezin dio ovim imenovanjem postigao ono, što si drugi ov čas ni željeti nesmije. Čovjek bi i nehotice rekao, da je pravo imao kancelar Ku^ević, kad je prošle godine u nekom odpisu na hrv. sabor prozvao Krajinu blagoslovom — jest zbilja, sada ako i .gdje, treba našemu narodu, koji je pod Austrijom, u Krajini blagoslova tražiti! Želeći Vam u novoj časti svaku sreću, i onaj uspjeh, koji za cielo želite i sami svojemu poslu, nadamo se, da Vas neće birokracija skučiti pod svoj jaram onako, kako nije ni Raćkoga, dok mu je sudjeno bilo sjedjeti u našem namjestničkom vieću, a znam da bi bila upravo uvreda i posumnjati, da ćete se igda odjeći one liepe zadaće, koju ste si odabrali, da u našoj književnosti utrete put k historl:'-' rrh ispitivanju narodnoga prava: ta vi znate najbolje i sami, kako ham ta pa nauka na ugaru leži. Ako sam ja nekim načinom samo tumač naš:> nitih čuvstva — nije me na to nitko povlastio, ali znam, da se u tom nevaram, da svi složno ćutimo, a ono napose što se moje osobe tiče, moram egoistički priznati, da mi je žao što gubimo našinca sa toli važna književnog središta, kao što je carska bečka knjižnica. Tko će nam biti sada — tako b?"h mogao egoistički povikati — na pomoć svojim savjetom, kad što ustrebamo! Ja iialim, što si nisam pribavio potrebitih grada doktorskih, dok sam joä manje poslom zabavljen bio — umah bi ostavio Zagreb i školu te se borio za Vaše mjesto. Ele kad to nemože da bude, a ono gledajte, Boga Vam, da nam dođe u onu knjižnicu svakako nekoji našinac. Javljam Vam istodobno, da sam primio Miklošićeva Tihonravova i onaj rukopis koji sam predao Daničiću. Još jedan put: da Vas Bog živio! • . Bilješke: £0) Bogišić je bio nadzornik školstva u Krajini od početka 1863. do kraja 1869. godine (Vidi »Spomenica dr. Valtažara Bogišića« Dubrovnik 1938, str. 44). — 33 —