ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 322
REVOLUCIONARNI NARODNI POKRET U LICI U VRIJEME PROPASTI AUSTROUGARSKE MONARHIJE I STVARANJA JUGOSLAVENSKE DRŽAVE Pavle Franjković Potpuni vojnički slom i političko raspadanje Austrougarske Monarhije, a time i svršetak prvog svjetskog rata, i istovremeno stvaranje mlade jugoslavenske države godine 1918. predstavljaju u najnovijoj historiji naših naroda događaje od izvanrednog značenja. Jer prvi svjetski rat u istoj mjeri koliko spada u našu najnoviju historiju, isto toliko on znači i njen uvod. »Posmatran sa stanovišta postanka države, prvi svjetski rat je uvod u stvaranje zajedničke jugoslavenske države 1918. Međutim, sa stanovišta njenog razvitka posle 1918, a naročito kad se imaju u vidu ogromne društvene i političke promené koje u njoj nastaju posle 1941, prvi svetski rat je deo naše najnovije historije. . .«(1) Poznato je, naime, da se mlada tek stvorena jugoslavenska država formira poslije prvog svjetskog rata, u vrijeme kada države Evrope ulaze u privredne i društvene krize, koje će iz temelja izvršiti promjene u evropskom i svjetskom kapitalizmu uopće. U ništa boljoj situaciji nije bila ni nova jugoslavenska država. Permanentne unutarnje krize, koje su se tako oštro pojavljivale naročito u prve tri godine njenog postojanja i izražavale oštrom klasnom borbom: nemirima po gradovima i selima koji su svakog dana prijetili da se pretvore u oružane ustanke ugnjetenih narodnih masa, seljaka i radnika, protiv onih koji su umjesto slobodne domovine ravnopravnih naroda, mladu državu Srba, Hrvata i Slovenaca pretvorili u državu nacionalnog ugnjetavanja, političkog bespravlja i socijalne bijede, — morale su se konačno odraziti u svim pojavama života mlade jugoslavenske države, kako u vrijeme njena prvog razvitka, tako i u kasnijem njenom razvitku. Drug Tito je te historijske činjenice ocijenio ovim riječima: »Pod utjecajem teških posljedica prvog svjetskog rata i pod utjecajem velike oktobarske revolucije rastao je revolucionarni pokret masa, naročito u zemljama, koje su se otrgle ispod austrougarskog ugnjetavanja. To je silno zaplašilo buržoaziju u tim oblastima, i ona je uputila svoje predstavnike u Beograd s molbom da se te oblasti ujedine sa Srbijom i stvori država SHS — — Srba, Hrvata i Slovenaca. To je, prema tome, bilo ujedinjenje buržoazije bez obzira na nacionalnost, sa ciljem da se spriječi širenje revolucionarnog pokreta i da se osigura dioba pljačke nad radnim narodima građa i sela. Ništa ne mijenja u toj stvari ni činjenica što je u tim deputacijama bilo i starih idealista, predratnih pobornika jugoslavenske misli, to jest Ujedinjenja Južnih Slavena. Ovi su se kasnije na djelu uvjerili, kako su bili zamislili novu državu, Jugoslaviju, kralj Aleksandar i klika öko njega. Žandarske kundake, nacionalno ugnjetavanje i bezdušno izrabljivanje radnog naroda — to je donijelo Aleksandrovo ujedinjenje narodima predratne Jugoslavije. (1) »Iz historije Jugoslavije 1918-1945«. Zbornik predavanja, uporedi u tome detaljnije! Dr Vasa Cubrilovića »Uvod u istoriju Jugoslavije od 1918. do 1945.« str 10, izdanje NOLIT, Beograd, 1958. — 322 —
