ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 303

za ovakve .poslove, namjesto da, ih liberalnim postupkom ohrabruju. Gradsko poglavarstvo nije htjelo ništa popustiti, te se radi isplate obra­ćalo i na bečki gradski magistrat. Plaćen je taj iznos tek god. 1834, ali se iz gradskih spisa ne vidi da 11 je za kasnije šta traženo i plaćeno. Čini se da je Tedeseo uskoro prestao u Osijeku raditi. (Slijedeći na koga nailazimo je Rafael Bovara. U molbi od 9. IV 1834. piše on da već više godina vodi trgovinu svile komorskih zakupnika ot­kupa svilenih čahura Hofmann i Goldstein te namjerava sam za sebe vo­diti u Osijeku takvu" trgovinu, naime kupovati čahure i u kotlovima od­matati svilu. Moli stoga da mu uz određena podavanja gradu dopusti podići predionicu svile sa 10 — 20 kotlova, kakvu je prije dvije godine imao Tedeseo iz Beča. Njegove predioničke peći, u koje će biti uzidani kotlovi, bit će sigurne protiv požara, pa predlaže nacrt i moli da se iz­vrši povjerenstveni očevid. Priložio je svjedodžbu o dobrom ponašanju za vrijeme svog šestogodišnjeg boravka u Osijeku i svjedodžbu B. Lichten­steina »opunomoćenog ravnatelja tvornice svile c. kr. privilegovanih veletrgovaca Hofmann i sinovi u Beču«. U njoj se potvrđuje »da smo potpuno i doista zadovoljni s radom koji je isti šest godina vršio u našem filandinu kao i filatoire-u«^»te ga imademo samo hvaliti«. Ovu je svje­dodžbu u Beču supotpisala »s veseljem« i sama bečka tvrtka. Do osniva­nja te predionice došlo je dakle njenim pristankom. Gradsko je poglavar­stvo odredilo da se za svaki kotao ima plaćati po jedan forint i 4. XII 1834. izvješćuje gradski nadblagajnik da je za 16 kotlova Rafaela Bovara primio 16 forinti, koje je za nj platio njegov prijatelj Ivan Friedberg. U spisima osječkog gradskog poglavarstva ima mnogo podataka o svilogojstvu u Osijeku, o gradskim dudinjacima, o nadglednicima dudova i o ogorčenim borbama za to mjesto, o gradskom odboru za svilarstvo, o statistici itd. Među važnijim predmetima ipak je potrebno spomenuti izvješće tadašnjeg gradskog suca Krmpotića, što ga je 20. III 1831. podnio gradskom poglavarstvu na osnovu okružnice Ugarskog namjesničkog vi­jeća od 2. IV 1822. U izvješću se tvrdi da se sada, pošto je počevši od g. 1827. uz bečke zakupnike Hofmann i Goldstein i drugima dopuštena pre­rada svile, svake godine više svile proizvodi i izvozi u Beč i Peštu. Tako je ove gO'dine osim komorskih zakupnika Tedeseo proizveo 15 centi. Bu­dući da se prema carskim naredbama imaju predložiti za nagradu oni koji su se najviše istakli u svilogojstvu, predlaže se za takvu nagradu: 1. Rozalija Krmpotdć rođena Vrag assy, koja je sadeći dudove ishranila ve­- liki broj prelaca te proizvela više centi čahura najbolje kakvoće, pa ih vlastitim strojevima odmotala. Kupovala je čahure i od drugih proizvođača te ih u svojim kotlovima oiđmatala, i Više centi prodala u Beč i Peštu. 2. Od kupljenih čahura u većoj je količini provela odmatanje gospođa Katarina Ivainošić, prije udova Brigovac. 3. Na slični je način proizvodio u većoj količini Ivan Stijić. 4. Hrane svilene bulbe i odmataju čahure u manjoj količini Ana Mohl i Ana Winkler. Osobni se odnosi između predstavnika tokom vremena nisu poprav­ljali, vć su se pogoršavali. Tome će biti razlog međusobna konkurentska borba do koje je došlo poslije osnivanja novih privatnih svilana, uslijed čega su jedni počeli smetati drugima. U toj su borbi uz to s obzirom na rodbinske veze pojedini rnagistratski činovnici imali svoje vlastite ra­čune. Dne 2. VII 1836. predaje senator Krmpotić prijavu protiv vlasnika — 303 —

Next

/
Thumbnails
Contents