ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 303

za ovakve .poslove, namjesto da, ih liberalnim postupkom ohrabruju. Gradsko poglavarstvo nije htjelo ništa popustiti, te se radi isplate obraćalo i na bečki gradski magistrat. Plaćen je taj iznos tek god. 1834, ali se iz gradskih spisa ne vidi da 11 je za kasnije šta traženo i plaćeno. Čini se da je Tedeseo uskoro prestao u Osijeku raditi. (Slijedeći na koga nailazimo je Rafael Bovara. U molbi od 9. IV 1834. piše on da već više godina vodi trgovinu svile komorskih zakupnika otkupa svilenih čahura Hofmann i Goldstein te namjerava sam za sebe voditi u Osijeku takvu" trgovinu, naime kupovati čahure i u kotlovima odmatati svilu. Moli stoga da mu uz određena podavanja gradu dopusti podići predionicu svile sa 10 — 20 kotlova, kakvu je prije dvije godine imao Tedeseo iz Beča. Njegove predioničke peći, u koje će biti uzidani kotlovi, bit će sigurne protiv požara, pa predlaže nacrt i moli da se izvrši povjerenstveni očevid. Priložio je svjedodžbu o dobrom ponašanju za vrijeme svog šestogodišnjeg boravka u Osijeku i svjedodžbu B. Lichtensteina »opunomoćenog ravnatelja tvornice svile c. kr. privilegovanih veletrgovaca Hofmann i sinovi u Beču«. U njoj se potvrđuje »da smo potpuno i doista zadovoljni s radom koji je isti šest godina vršio u našem filandinu kao i filatoire-u«^»te ga imademo samo hvaliti«. Ovu je svjedodžbu u Beču supotpisala »s veseljem« i sama bečka tvrtka. Do osnivanja te predionice došlo je dakle njenim pristankom. Gradsko je poglavarstvo odredilo da se za svaki kotao ima plaćati po jedan forint i 4. XII 1834. izvješćuje gradski nadblagajnik da je za 16 kotlova Rafaela Bovara primio 16 forinti, koje je za nj platio njegov prijatelj Ivan Friedberg. U spisima osječkog gradskog poglavarstva ima mnogo podataka o svilogojstvu u Osijeku, o gradskim dudinjacima, o nadglednicima dudova i o ogorčenim borbama za to mjesto, o gradskom odboru za svilarstvo, o statistici itd. Među važnijim predmetima ipak je potrebno spomenuti izvješće tadašnjeg gradskog suca Krmpotića, što ga je 20. III 1831. podnio gradskom poglavarstvu na osnovu okružnice Ugarskog namjesničkog vijeća od 2. IV 1822. U izvješću se tvrdi da se sada, pošto je počevši od g. 1827. uz bečke zakupnike Hofmann i Goldstein i drugima dopuštena prerada svile, svake godine više svile proizvodi i izvozi u Beč i Peštu. Tako je ove gO'dine osim komorskih zakupnika Tedeseo proizveo 15 centi. Budući da se prema carskim naredbama imaju predložiti za nagradu oni koji su se najviše istakli u svilogojstvu, predlaže se za takvu nagradu: 1. Rozalija Krmpotdć rođena Vrag assy, koja je sadeći dudove ishranila ve- liki broj prelaca te proizvela više centi čahura najbolje kakvoće, pa ih vlastitim strojevima odmotala. Kupovala je čahure i od drugih proizvođača te ih u svojim kotlovima oiđmatala, i Više centi prodala u Beč i Peštu. 2. Od kupljenih čahura u većoj je količini provela odmatanje gospođa Katarina Ivainošić, prije udova Brigovac. 3. Na slični je način proizvodio u većoj količini Ivan Stijić. 4. Hrane svilene bulbe i odmataju čahure u manjoj količini Ana Mohl i Ana Winkler. Osobni se odnosi između predstavnika tokom vremena nisu popravljali, vć su se pogoršavali. Tome će biti razlog međusobna konkurentska borba do koje je došlo poslije osnivanja novih privatnih svilana, uslijed čega su jedni počeli smetati drugima. U toj su borbi uz to s obzirom na rodbinske veze pojedini rnagistratski činovnici imali svoje vlastite račune. Dne 2. VII 1836. predaje senator Krmpotić prijavu protiv vlasnika — 303 —