ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 299

drvoreda dudova pa je nadglednik dudovih nasada KovaČević g. 1813. predložio gradu da će dati dvanaestogodišnja dudova stabla da se njima nadopuni drvored koji vodi iz gornjeg grada u Tvrđavu. Svilarski je ured stajao u najužoj vezi sa svilarskim ustanovama, te inspektor Sappl izdaje g. 1814. svjedodžbu da je bravarski kalfa Perka 18 mjeseci obavljao sve bravarske poslove u kući inspektorata za svilogojstvo, u predion! svile (Seiden Spinnerey) i u filatorij u. Glede smještaja osječkih svilarskih ustanova saznajemo iz spora g. 1817. nastalog radi kanalizacije, tj. da su one stajale na najvišoj tački Duge (Strossmayerove). ulice, kod Rokove (Anke Butorac) ulice. Donekle nam pregled o svilarskim ustanovama daje popis osječkog pučanstva izvršen g. 1814. Popis je proveden po kućanstvima, ali nije potpun, jer njim nije obuhvaćeno plemstvo ni vojno osoblje. U kući broj 268 Gornjega grada, fllatoriju (Serici Filatorium) stanovao je inspektor filatorij a Albert Kaldero-ni, u kući broj 269, tvornici svile (Fabrica Serici) Simeon Resh. Od osoba koje imaju veze sa svilarstvom nalaze se u popisu blagajnik svilarskog inspektorata (Serici Inspeotoratus Gontraagens) Ivan Miiksh, umirovljeni inspektor filatorij a Ivan Mamsoly, nadzornik dudova Josip Kovačević, upravitelj tvornice svile (Serici fabricae aetionum ductor) Ivan Solenghi, svilarski vježbenik (Serici practicans) Josip Lebanović i inspektor tvornice svile u Vukovaru Matija Bertić. Sappl nije nigdje zapisan, jer je bio plemić. Ivan Solenghi rođen je g. 1774, pa je prema tome sin prvog ravnatelja svilane Karla Solenghi ja. U svom nastojanju oko promicanja svilarstva Ugarsko je namjesničko vijeće izdalo veliki broj naredaba i tiskanih okružnica. U okružnici od 2. IV 1822. opširno je razradilo organizaciju rada, izdalo odredbe o nagradama, naložilo da propagandu svilarstva imaju provoditi učitelji i predstavnici svih vjeroispovjesti, da je treba razviti po školama, određen je djelokrug rada trojice komorskih inspektora svilarstva: u Osijeku, Ternis varu i Budimu. Stavilo je također upit koliko treba primjeraka novog izdanja čuvene knjige opata Mitterbachera o svilarstvu štampane u pet jezika, a koje je trebalo razdijeliti po školama. Gradsko je poglavarstvo zatražilo sto primjeraka, od toga 40 na njemačkom, 40 na »Slavonskom« i 20 na »srpsko-ilirskom« jeziku. U takvom nastojanju postavila je g. 1822. Ugarska dvorska komora pomoćnog učitelja kod gornjogradske Narodne škole Josipa Edingera za drugog praktikanta osječkog svilarskog ureda, a gradska je općina opet sa svoje strane izabrala stalni odbor za unapređenje svilarstva sa senatorom Tomom Stijićem na čelu, zaključila odijeliti gradski dudinjàk (»varoški dudik«, »Dudagarten«) od županijskog i postaviti gradskog nadzornika dudova s godišnjom plaćom od 100 forinti. Za tu je službu predložen Matija Lučić, koji je već tri godine služio kod osječkog svilarskog ureda kao besplatni vježbenik svilarstva. Svjedodžbu o njegovoj službi potpisali su računovođa svilarstva Baltazar Karaturović i kontrolor Franjo Neypar. Uz ostale predao je g. 1823. naknadnu molbu i Josip Lebanović, kojemu je nadinspefctor svilarstva Valentin Matija Sporer izdao svjedodžbu da služi 19 godina kod Kraljevskog višeg komorskog ureda svilogojstva. (Königliches Kammeral Seiden Bau Ober Amt) u Osijeku u svojstvu prvog plaćenog praktikanta svilogojstva. Virovitička je županija također imala u Osijeku svojeg nadzornika dudova. Takvim je g. 1825. bio Josip Klemar, prijašnji županijski poručnik, a poslije toga kaštelan. — 299 —