ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 300

Novi odsjek u životu osječkog svilarstva počinje g. 1827, kada prvi put nailazimo u gradskim spisima na novu ustanovu i nova imena. Dne 21. XII 1827. predaje molbu za uknjižibu Bernhard Lichtenstein, punomoćnik Društva za zakup svilarstva (Seidenpachtungs Gesellschaft). Samo ovo društvo javlja se prvi put 20. IV 1828. S potpisom »Za Hofmanna i sinove c. kr. privatni veletrgovci i kontrahenti nakupa svilenih čahura B. Lichtenstein« (Pr. Hofmann & Söhne k k. priv. Grosshändler und Contrahenten in Seiden Galleten Einlösung B. Lichtenstein) javlja se da su potpisani doveli iz Italije ljude s najboljim praktičnim znanjem o uzgoju dudova i dudova svilca. Jedan od njih gojit će svilene buhe u zgradi tvornice svile. Ovi će ljudi nastojati odvratiti proizvođače od dotadašnjeg pogrešnog načina uzgajanja svilenih buba i praktički im pokazati kako se ima postupati s dudovima. Moli se stoga gradsko poglavarstvo da uputi .gradskog nadglednika nasada da preuzme sjeme talijanskih dudova određeno za dudinjak i javno objavi postojanje ove ustanove. G. 1828. javlja se Lichtenstein kao »opunomoćeni ravnateli tvornice gospode Hofmann i Goldstein«, a te se godine ponavlja i spor zbog kanalizacije. Taj je spor trajao dugo vremena. Zakupci su se čak zalih'na Ugarsku dvorsku komoru. U čitavom natezanju zanimljivo je samo nešto oskudnih podataka o samoj tvornici i o njenom smještaju. Tako se npr. tvrdi u zapisniku gradske komisije od 9. I 1829.'da će odvratni smrad što ga tvornički otpaci 'uzrokuju u otvorenom jarku postati još i gori »jer je mjesto 24 u tvornicu dopremljeno 48 kotlova koji su već izgrađeni.« Uostalom još 17 godina kasnije, 13. VIII 1836, pozivajući se na haranje kolere i na smrad, traže susjedi oko tvornice da tvrtka kao zakupnik osječke tvornice svile izgradi odnosno pokrije otvoreni jarak koji kroz kanalsku uličicu vodi od Njemačkog u Dugi sokak. Nova je uprava svilane kao predstavnik inostranog velepoduzeća smatrala svojom dužnošću reprezentirati, pa kad je o Novoj godini 1829. i u Osijeku namjesto novogodišnjeg čestitanja provedeno skupljanje priloga u korist gradske ubožnice i poljepšanja kazališta, najveći su prilog dah predstavnici svilane. Tvrtka Hofmann i sinovi dala je 5 forinti, a B. Lichtenstein kao ravnatelj tvornice svile 3 forinta. Prigodom careva rođendana predaje iste godine tvrtka gradskom poglavarstvu radi podjele siromasima čak 50 forinti. Prigodom skupljanja za pogorelce 108 kuća izgorjelih u Gjuru (Raab) dao je Bernhard Lichtenstein, Seidenfabrique Director, »geboren in Raab«, 25 forinti, a g. 1813. prigodom skupljanja za postradale od kolere najveći doprinos od 50 forinti dala je tvrtka Hofmann i sinovi. Da dobiju što više robe, zakupci su se služili propagandom. G. 1834. šalje tvrtka Hofmann i sinovi gradskom poglavarstvu 45 primjeraka djela »Uvod u svilogojstvo za. ugarskog poljodjelca«. U dopisu piše da ga je napisao član njihove tvrtke (Associé) Emanuel Hofmann i da su radi besplatne razdiobe na vlastiti trošak tiskali 10.000 primjeraka u 5 jezika. Ako poslani broj ne bi dostajao, mole da ih obavijeste o tom i u kojem bi jeziku bila djela potrebna, pa će izdati i drugu nakladu. Nije vidljivo u kojem su jeziku bili primjerci poslani u Osijek. Iako su zakupničku upravu predstavljali tuđinci bez ikakve veze s ovom zemljom i njenim narodom, karakteristično je da su oni kao okretni trgovci željeli pokazati svoju naklonost i prema novim snagama, koje će — 300 —