ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 298
županiji i graničarskoj pukovniji, ali g. 1841. bilo ih je već 46. Od toga u građanskoj Slavoniji 18 (Osijek 7, po dvije u Đakovu, Virovitici, Požegi i Vukovaru, a po jedna -u Cerniku, Irigu, i Trpinji), a u Vojnoj granici 11 (Nova Gradiška, Oriovac, Podvinje, Morović, Golubinci, Stara Pazova i Zemun, a po dvije u Vinkovcima i Mitrovici). Sjedišta tih filanda bila su ujedno i sjedišta proizvodnje svile. Od tih su filanda neke bile prihčno velike. Najveća je bila u Osijeku- sa 50 velikih kotlova zatim u Gradiški sa 64, Mitrovici sa 46, i Vinkovcima sa 32 kotla. Najveći dio filanda bio je u. državnom vlasništvu, ali one nisu bile najvećih kapaciteta. Državne filande bile su dane u zakup zakupnicima Hofmannu i Goldsteinu za 4 forinta po kotlu, a kasnije je zakupnina povećana na 7 forinti. S jačanjem proizvodnje i privatnom konkurencijom podigle su se i mnoge privatne filande. Tako su u Slavoniji g. 1845. zakupnici Hofmann i sinovi imali 3 filande s 86 kotlova, a privatnici 15 filanda s 218 kotlova. Rad u svilanama trajao je po 50 dana na godinu. 9 ) Izrađena sirova svila prerađivala se sukanjem u predivo i u svileni konac u tvornicama svile, filatorij ama. U Hrvatskoj i Slavoniji bio je samo jedan veliki filatorij, u Oisiieku. Po dru Bićaniću »u njemu je radilo g. 1845. 280 radnih sila, od toga oko 200 djevojaka stručno izooraženih za taj posao. Filatorijum je proizvodio 1845. g. 42 cente čiste prerađene svile, kojoj je preradom povećana vrijednost za 8.290 forinti. Osječki je filatorijum imao 2 vitla, 5 strojeva za motanje, 164 kolovrata i veliki mlin za pogon. Pored osječkog filatorij a bila su pod kraj 18. stoljeća još dva manja u Požegi i u Vukovaru«, a i u Bjelovaru. Ukinuće kmetstva u g. 1848, gubitak Lombardije, gdje se prerađivalo devet desetina naše sirove svile, zatim bolest dudova svilca koja se kod nas pojavila g. 1855. uništili su naše svilarstvo, pa se u Slavoniji, našem najjačem proizvodnom području, proizvodnja sirove svile kretala tako-, da je g. 1783. proizvedeno 282 cente, 1840 g. 867 centi, 1854, g. 268 centi, a 1859. g. 61 centa, tako da je osječki filatorij prestao sasvim raditi g. 1861. 10 ) O osječkom svilarstvu, osječkim svilanama odnosno odmotaonicama-filandama i o osječkoj tvornici svile — filatoriju te njihovu osoblju nalazimo razmjerno mnogo sitnih podataka po raznim spisima osječkog gradskog poglavarstva, iz kojih možemo ukratko utvrditi ovo 11 ): U popisu javnih zemljišta na području grada Osijeka sastavljenom g. 1809. nalazi se i zemljište tvornice svile (Area Fabricae Sericeae, Fabrica Filatoria) s površinom od 151 č. hv.., zatim na zemljištu virovitičke županije dva dudinjaka, jedan prema Tvrđavi od 673 č. hv. i jedan prema Retfali od 1.220 č. hv. G. 1811. dobio je praktikant svilarstva Josip Kovačević od podžupana virovitičke županije Antuna Adamovića nalog da osječkim građanima podijeli tisuću dudovih stabala. Inspektor Kraljevskog osječkog inspektorskog ureda za svilogojstvo (Esseger k. Seidenbau Inspectorat Amt) Ivan Sappl šalje g. 1812. dopis osječkom gradskom poglavarstvu o potrebi sadnje dudova i zabrani njihova uništavanja te o unapređenju svilarstva. U gradu je bilo čitavih 9) Isto, str. 152-154 10) Isto, Str. 154-155 11) Firinger, n. d. str. 153-165 — 298 —
