ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 284

Srblin, Leskovac, Sarbelj, Bišćan, Doljan, Gažanin, Saborski, Sunja, Hrastovčak, Cerovac. Gladušić, Bosiljevac, Skradslki, Brložan, Tuković, Hočevar i Bakarić.

90 Ipak sve te različite »nacionalne« elemente izjednačuje i razdvaja samo jedino: njihov gospodarski odnosno društveni i pravni položaj. »Horvat« će misliti na »Horvata« samo u onom slučaju ako su obojica u istom položaju na vlastelinstvu. Seljačke bune u XVII st. u Hrvatskoj tako jasno svjedoče o tim suprotnostima među podložnicima koje su zasnovane na različitom gospodarskom i društvenom položaju: kaptolski predijal, koji se možda pred kratko vrijeme izdvojio pomoću Kaptola između ostalih kmetova, pomaže u svladavanju pobunjenika-kmeta, jer ne želi izgubiti svoj povlašteni položaj.

91 Ukoliko dakle želimo govoriti o odrazu urote na hrvatskom selu, onda valja imati pred očima gospodarske, a ne nacionalne razlike među pođložmoima. Hrvatski seljak — uzmemo li tai termin u najširem smislu — — nema razloga da se bori na strani urotnika, jer ga od niih dijeli, zbog različitog gospodarskog položaja, tako dubok jaz da ga nikakva nacionalna svijest ne može premostiti. To< je osnovni razlog zašto se seljak u Hrvatskoj nije odazvao niti mogao odazvati pozivu urotnika. Zato i nema vijesti o tome da je Zrinski računao na bilo čije kmetove osim na svoje. A od njegovih su se na »muištru« odazvali samo oni koji su to morali učiniti.

92 Prema tome, nije više potrebno tražiti uzroke zbog kojih se seljak nije pridružio urotnicima, čak ni u onom slučaju ako mu je bila obećana sloboda. On je lako mogao razabrati da njegova motčka neće pomoći vlastelinu, a on će ipak bez potrebe i koristi izložiti svoj život opasnosti. Međutim, da li je bilo razloga da se staleški drugovi urotnika uključe u zajedničku borbu protiv »stranog porobijivača«? Ne može se naime tvrditi da je »tuđinski apsolutizam« bio uperen samo protiv urotnika! Prema tome, koji su uzroci Zbog kojih je,.kako misli Lebl, ostalo- plemstvo išlo »putem izdaje«? Među najznatnije velikaške porodice XVII st. valja, osim Zrinskih i Frankopana, ubrojiti Erdödy je i Draškoviće. Erdödy su »bili jedina velikaška porodica koja se po vehčini posjeda mogla mjeriti sa Zrinskima. No dok su glavnu snagu Zrinskih i Frankopana predstavljali posjedi južno od Kupe pa do Jadrana, Erdödy su u području između Kupe i Save posjedovali više od trećine svih posjeda (prema popisu iz 1618. imao je čitav kotar 3241 kuću, a sami Erdödv 1117). Moglo se gotovo reći da su, izuzevši posjede crkve ili manjih plemića mogli spojiti svoj posjed od Moslavačke gore do žumberačke P'lješivice«. Međutim, kako su Erdödy bili od 1615 vrhovni: petrinjski kapetani, smetali- su

. osobito Zrinskima, koji su kao banovi od 1646. zapovijedali Banskom krajinom. Suparništvu je nësumljivo' pridonijelo i to što su obje porodice u XVII st. kandidirale za bansku Čast, pa su je naizmjence i vršile.

93 Neposredno prije urote nep90. N. dj.. Str. 226, 229. 231. 232, 234, 237, 238, 239, 241, 251, 254, 256, 262, 263, 265, 271, 272, 274, 284, 287, 288, 291 i 296. 91. Vidi o tome N. Klaić, Seljačke bune u XVII stoljeću u Hrvatskoj (I dio). Hist, zbornik XIII, 1960, str. 129. 92. Historija naroda Jugoslavije U, str. 717-8 flat. izd). 93. Toma Erdödy (1584-1595. i 1608-1614), Nikola Frankopan (1617-1622), Juraj Zrinski (1622-1626), Sigismund Erdödy (1627-39.), Nikola Zrinski (1647-1664) i Petar (1665-70). — 284 —