ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 281

krivicu za turska pregovaranja na Bukovačkoga,

79 ali je nemoguće da je Bukovački sam izmislio uvjete pod kojima će Petar pristati na tursko vrhovništvo. Uvjeti su bili ovi: 1. sufltan će bana i njegove nasljednike poistavljati kao vrhovne vladare u svim kršćanskim pokrajinama u kojima vlada i koje će u budućem ratu osvojiti; 2. izumre li njegova porodica, moći će hrvatsko kraljevstvo iz vlastite sredine izabrati nasljednika, ali tako da ga sultan potvrdi; 3. sultan je obećao da će dopustiti u cijelosti ne samo slobodu vjere, škole i druge javne poslove te slobodu, pravo i povlastice domovine, nego će to također i u buduće sačuvati nepovredivo i nekažnjivo; 4. ubuduće neće zahtijevati za vječno od čitava kraljevstva Ugarske i Hrvatske i ostalih osvojenih pokrajina veći tribut od 12.000 carskih zlatnika; 5. da neće. dok god postoji i jedan musliman, nikad napustiti naš narod (gentem), već će ga svom snagom i u svakoj prilici zaštititi i braniti od svakog napadača; 6. da se ne. služi našom vojskom za vođenje rata u udaljenim i dalekim krajevima i 7. sultan je obećao da će za neokrnjeno očuvanje svih ovih uvieta izdati neizostavno neku ispravu zvanu hatišerif i da će je uz dužne počasti i uobičajene darove poslati. f -' * Frankopan, koii je tekst ovih uvjeta odao na .svom prvom opravdanju 2. V 1670, dodaje da niie siguran je li sve istina, jer on uvjeta nije vidio svojim očima, već »relata tantum ref

e

ro«.

80 On je, možda, poneku pojedinost prešutio* Dakako samo takvu koja je mogla njemu naškoditi, jer on nije nimalo štedio ni štitio Petra za vrijeme istrage. Svakako, ovaa plan niie nimalo jasan. Osobito je neiasna prva točka ako se ona usporedi sa sadržajem druge. Naime, sultan očito niie mogao pristati na to da Zrinski postane vladarem u svim kršćanskim pokrajinama pod njegovom vlašću. Pa- čak niti u svima onima koie će zajednički u budućem ratu osvo" iiti. Zato vjerojatno pravu kompetenciju Petrove zamišljene političke Jedinice odaje druga tačka, koia sužava njegovu vlast na granice hrvatskon kraljevstva (regnum Croatiae). Čini nam se sadržaj druge tačke tačnijim i zbog toga što Zrinski niie mogao u svojim planovima- mimoići svoga zeta F Rakoczvia, koii je nakon izmirenja s protestantima bio nesumliivo najozbiljniji kandidat za vladara u Ugarskoi. Kako ie od svih ugarskih uirotnika ostao uz Petra jedino još Rakoczv, Petar nije mogao ozbiljno pomišljati na ugarsku krunu Tako ie Petrova p'atria u ovom planu samo Hrvatska, kojoj sultan potvrđuie »libertatem, jura et privilegia«. Kako se »sloboda, pravo i povlastice domovine« mogu odnositi samo na plemstvo, to je još Jednom potvrđen pojam domovine u XVII st. A »narod«, ili kako je to rekao suvremenik urotnika J. Habdelić, »misera tslebs.« niie ni u ovom planu našao svoie mjesto drugdje nego prüe. Za njega bi pod zamišljenim turskim vrhovništvom nastala promjena vieroiatno s».mn utoliko ukoliko bi povrh dotadašnjih podavanja vlasteli plaćao i »turski harač«. Dok su uvieti koie je Petar poslao* u Beč po Forst ali u bili kao neka nagodba između nezadovolinoff bana i dvora — bar prema Petrovoj zamisli — pregovaranja Bukovačkog imaju sasvim drugi smisao i konačni čili. Usprkos tome Zrinski namjerava preuzeti vlast u Hrvatskoj samo za sebe i svoju porodicu. Za uzvrat neće on plaćati 12.000 dukata, nego »kra79. ST. d.i., Str. 232-3. «50. N. dj.. rix. 232. — 281 —