ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 280

pristaša u ne baš prijaznoj Hrvatskoj. Petar je zaista mislio samo na to kako bi se riješio što prije svojih dugova i kako bi se okružio što većom vojskom. Kako je zahtijevao varaždinski generalat i 2 pukovnije, jasno je da je upravo u svojim rukama želio vidjeti najvažnije vojničke časti (karlovački generalat nije mogao tražiti, i er je ondje sledio Herberstein, koji je imao jake veze na dvoru). Na plemstvo se Petar sietio samo u općenitom zahtjevu da mu se podijele voinička zapovjedništva. Ali na velikaše nije uopće mislio, jer su ga oni i tako zbog savezništva & Turcima osuđivali, a posljednji među iniima napustit će ga 30. III 1670. u Čakovcu. Naime, Petar je tog dana sazvao sabor u svome gradu, na koji su također došli turski poslanici. Videći ih, Draskovic i Erdödv odibijaiu da uđu »'dicenđo non parer loro che vi si potesise trattar materia concermemte al bene délia patria«.

7

* Dakle, već treći put urootrebliena riječ patria dobiva sve određeniji smisao: -ona je u svakom slučaju velikaška domovina bez obzira na to da li je zamišljena kao regnum Hungariae s ostalim kraljevstvima ili samo kao kraljevina Hrvatska. I ako Petar i govori o pens nostra, očito je da pritom ne misli niti može misliti na populus, narod ili puk. odnosno podložnike, nego upravo na plemstvo, koie je u to doba politički narod. Prema tome, kmet niie mogao naći mjesto u Petrovim političkim planovima, što ie u dru!Štveno-ekonomi=iklim uvietima XVII stoljeća posve razuimliivo. On ostaie u svim političkim planovima tog razdoblja, koii u krajnjoj liniji znače samo izmlenu imena i lica isto? staileža, na onom miestu na koie su <ga feudalni okviri prikovali. Odatle ga naimanie može osloboditi onaj koii se sprema da pomoću neke vanjske sile preuzme krabevsku Vlast u Hrvatskoi. Petar ie dobro znan da mu ie kmet u zamiišlli'enoi »domovini« vr-o nužno potreban. Zato ie I. Kukuliević, govoreći o književnom radu Nikole Zrinskog na mađarskom jeziku, ispravno ustvrdio ovo: »S druge strane moramo priznati da bi u ono doba mègova sociJalno-politička diel a na naš narod isto tako malo diel ovala

1 bila kad bi iih bio pisao hrvatski kao što su na onodobne Mađare djelovala za koje iih je napisao tolikim uzhićenjem na mađarskom jeziku«.

75 Uvieti koie je Zrinski poslao na dvor prenerazili su kralja i niegove sa vi etnike. Taini saviet ie na osnovu müh zaključio da isu ga niegova ambicija i biies tako daleko odveli u krainost da se ne ustručava s carem »da pari zu tractiren«.

76 I kad bi car udovoljio njegovim želiama postala bi njegova kuća » asylum maleoontentoirum«, tako da bi protiv ni ih morao car držati čitavu vojsku. Petar niie u svojoj otvorenosti i prostodušnosti računao na prevaru od strane dvora. Da je znao za careve riječi •— — »naučit ću ih već pameti i tako lupiti PO prsima da će im glave otparsti«

77 — ili za mišljenje konferencije održane 9. IV u Beču — »optimus odor in reiouiblica sit cadaver rebellis«

78 — nikad očito ne bi išao u Beč da moli milost. Uostalom, Petrove planove otkrivaju i uvjeti koje je on poslao po Bukovačkome u.Tursku. I Petar i Krsto Franjo prebacivali su doduše 74. N. dl, str. 114-5. 75. Književnici u Hrvatah s ove strane Velebita, živivši u prvoj polovini XVII, vieka, Arkiv X, 1869, str. 96. 76. Izprave o uroti, str. 111. 77. F. Sišić, Posljednji Zrinski i Frankopani, str. 56. 78. Izprave o uroti, str. 165. 280 —