ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 279

Kako je Franjo Krsto Frankoipan, imao za ženu nećakinju kardinala Barberinija, papinski je poslanik u Beču izjavio da bi i on nasitojao da se »carica di generale di Carlstatt in Croazia« podijeli Franji Krsti da nije već imenovan Herberstein.

70 Frankopana su nastojali umiriti na taj način što su mu podijelili senjsku kapetaniju.

71 Dakle, tako dugo dok je postojala nada da će car udovoljiti Petrovim • željama, Petar nije ozbiljno mislio na to da ostvari urotničke ideje. Utoliko više što se stjecajem različitih okolnosti do tog vremena gotovo iz osnove izmijenio nekad zajednički urotnički plan ugarskih i hrvatskih velikaša. Još 5. IV 1655. traže Petar i palatin F. Wesselenyi proanotrivši stanje »istius regni Hungariae, patriae nostrae carissimae et eidem annexoirum iregnorum« na koji bi se način »luxta leges, et ooinsititutiones reg\ni, conditionesque diplomatum regiorum remedium adhiberi possit«.

72 Međutim, u ožujku 1670. šalje Petar po Forstallu u Beč uvjete koji prikazuju tu domovinu u sasvim drugom svjetlu. I sad misli Petar na svoju domovinu, no ta je misao protkana prije svega vlastitom koristi. Petrovi su uvjeti biiili ovi: 1. neka kralj pruži efikasna sredstva za obranu domovine; 2. neka plemići i(regnicolae

,

l budu generali, pukovnici i kapetani u kraljevstvu; 3. neka kralj podijeli Petru i njegovu

1 sinu, bude li za to sposoban, po vječnom i nasljednom pravu varaždinski genaralat, Pazin i Kočevje, Rijeku i Trsat; 4. Petar zahtijeva da bude oslobođen od godišnjeg plaćanja svote od 4.500 for. bratovoj udovici; 5. neka se isplate njegovi dugovi u visini od 40.000 for.; 6. traži da postane pukovnik nad dvije pukovnije (1 od 500 dragona i drugu od 500 lakih konjanika), koje da mu se nikad ne Oduzmu; 7. alko Turci zauzmu njegove posjede, neka mu kralj nadoknadi jednakovrijedne na drugome mjestu; 8. zahtijeva tačniju isplatu banske plaće i međumuirske kapetanije; 9. neka se pruži pomoć knezu Rakoczyju protiv svakog neprijatelja; 10. traži opću amnestiju za vlalškog biskupa i njegove ljude; ah Petru se činilo najvažnijim da se odmah odrede pumom ćni ci koji će preuzeti garanciju za ugovor, »nam in hoc unico vertituir cardo coimipositionis«. Petar je na to još svojom rukom dodao ove uvjete: 1. neka se između 600 lakih konjanika odaberu 60-orica sa plaćom od 8 for. mjesečno; ta četa »pro decoro meo sit«; 2. treba odrediti plaću od 1000 talira njegovu zamjeniku u vojničkim poslovima, koji će istodobno vršiti patkapetansku čast u Koprivnici; 3. meka se posebno plaća 1 regimenta »Schultheis« 4. neka ga bratova udovica ne .smeta u vršenju vojničkih poslova. Osim toga, neka se njoi godišnje isplaćuje mjesto njega 4.500 for. 5. Neka mu se dopusti da traži od pape i od drugih osoba pomoć, i to s carskom preporukom; 6- bude li prilike, neka se povede navalni rat u kojem on ne želi vrhovno zapovjedništvo, bude li ono »sub tali, qui non sit inimicus nostrae gentis«.

73 , Kako jasno odaje ovaj popis uvjeta Petrove -misli i planove! Možda bismo mogli naći isprike za njegovu tako jako naglašenu ličnu korist u činjenici da je uvjete slao u Beč bez ičijega znanja. No to ga nije smjelo* ni moglo sprečavati da u pismu caru misli i na svoga šurjaka, koji je najzad nošen ludom mladenačkom glavom obavljao težak posao sakupljanja 70. N. dj. str, 37. 71. N. dj. Str. 45. 72. N. dj, str. 15-6. 73. N. dj, str. 68-9, — 279 —