ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 278

čini mi se da je otpor i ogorčenje 'koje se javljalo kod hrvatskog plemstva proliv Nijemaca — krajiških zapovjednika najjasnije izraženo u Frankopanovu pismu kapetanu Čolniću od 9. III 1670.

61 Frankapan je nizao pogrdne izraze kako bi dao ođuška svojoj mržnji, jer on je jedva čekao »da taki od prvice po glavi udarimo našim suprotivnikom, ni časa ne damo da se plundraši sprave«. Antagonistički su odnosi između krajiških zapovjednika i hrvatskog plemstva potpuno* razumljivi. Krajina je naime u XVII st. predstavljala za hrvatsko plemstvo ne samo u društvenom nego i u političkom pogledu jedan od osnovnih problema. Suviše siromašno a da bi moglo uzdržavati čitav krajiški teritorij, ono je moralo isplaćivanje krajiške vojske prepustiti kralju, odnosno njegovim nasljednim zemljama. Štoviše, ni za Bansku Krajinu, koja je najzad potkraj XVI st. jedina ostala na teret kraljevine, nije uvijek bilo novaca. Naprotiv, »korist od Krajine (tj. primorske, hrvatske i slavonske) vukli su plemići nadvojvodinih zemalja, koji su u toku XVI st. zauzeli gotovo sve unosnije krajiške službe

... «.

C2 U tom se pogledu nije ni u XVII st. položaj promijenio.. Prema tome, potpuno« je razumljivo da se osnovna težnja svakog hrvatskog velikaša sastojala u tome da spajanjem krajiških služba s banskom ojača svoj položaj. Upravo takvo ojačanje hrvatskih velikaša htio je izbjeći dvor, pa je od svih velikaša u XVII st. uspjelo samo jednom — Vuku Frankapanu — da postigne čast karlovačkog generala.

63 U Hrvatskoj je bilo općenito poznato da su. ne samo Petar nego i Franjo Krsto Frankopan težili.za čašću karlovačkog generala. Zato je Ratno vijeće javilo caru 23. HI 1670. »dass diese seine höstschädliche Intention.. . nur ex aliqua privata vindicta und berkhonibenen particular disgusto herriere, ingsten er sich dan jeder Zeit lamentirte, dass seine gelaiste vilfartige Dienste nit erhert, sondern er nur verfolgt und ime alles widriges zuegefiegt wurde«. Vijeće predlaže da mu car omogući »aine ergiebigere Pension oder ©omsten auf die Succession in ainem oder dem anderen Generalat versichert würde«,

64 kako bi ga konačno ipak priveli na »dobar put«. Kralj je dakako te prijedloge odbio. Sam je Zrinski, čija se izrazita ogorčenost na dvor pojavljuje nakon imenovanja Herbersteinova za karlovačkog generala,

65 jednom izjavio Lahnu: »Neka vrag nosi Turčina,

66 da car pokaže samo malo milosti prema meni, okanio bih se Turčina«. On je, obraćajući se za generalat Lobfcovicu, pretpostavljao da će biti i- takvih — njegovih neprijatelja — koji će tvrditi da je banska čast inkompatibilna s generalatom* - ali meka im odgovori »id nihil novi, sed retroactis etiam temporibus' ita practicatum fuisise«.

67 I mletački je poslanik Zorzi sasvim jasno razabrao da »per la morte dell'Auerspergh.

. . nasee diferenza sopra la provisione .tra li Croati et la corte

68

. Nekoliko dana zatim javlja da je našao Petra prilično izmijenjena i da je on »capace d'ogni furiosa risolutione, aneorehe non sia dodato di qucU'insigne talento, ch'ado'rnava il conte suo fratello«.

69 61. F. Rački, Izprave o m*oti, str. 69. 62. Historija naroda Jugoslavije II, str. 418 (lat. izd.). 63. Vuk Frankopan je bio karlovački general od 1626. do 1653. 64. Izprave o uroti, str. 102. 65. J. Herbersteili je imenovan 9. lipnja 1669. Vidi Sišić, n. dj, str. 64. 66. N. dj, str. 82-3. 67. F. Rački, Izprave o uroti, str. 35. 68. N. dj. str. 35. 69. N. dj, str. 37, — 278 —