ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 270

yim imanjima. To je bilo utoliko potrebnije što »o pravilnom tumačenju tog materijala ovisi ocjena uloge urotnika u društvenog pogledu«.

5 Naime, konačni odgovor na pitanje da li je Zrinski doista htio ili mogao osloboditi svoje podložnike kmetskih obaveza ne mogu po mom uvjerenju dati tekstovi obećanja samog Petra ih njegovih činovnika — tekstovi su svjedočanstvo Petrove politike —, nego analiza stvarnog stanja na Petrovim posjedima. Vratila sam se dakle na izvore. Odbacila sam pritom, kao i Grafenauer,

6 sve one izvore koji su .tada bili pristupačni samo u regestima

7 smatrajući da se »na osnovu njih mogu stvarati samo nesigurni zaključci

8

«. Uostalom, većina tih izvora mogla je svjedočiti samo o odrazu obećanja Zrinskoga izvan Hrvatske, pa takvi izvori nisu nimalo važni za osvjetljivanje stvarnog stanja na Petrovim imanjima. Uzevši u obzir sav izvorni materijal »na koji su se historičari mogli pri zaključivanju o oslobođenju kmetstva pozivati«,

9 došla sam do uvjerenja »da se pri obećanju o milošći i slobošćini nije moglo' raditi o promjeni podložničkog stanja« jer se: 1. Frankulinovo spominjanje slobode odnosilo na brodske soldate, koji su već imali »slobodu«; 2. »Zrinski je zasnivao pozive (u rat) na svom pravu đa kao vlastelin pozove u slučaju rata svoje podložnike na vojničku dužnost. Budući da je to bilo njegovo pravo, on nije morao nikakvim obećanjima mamiti podložnike na ustanak«, 3. Struktura je vlastelinstva u XVII st. takva da je isključivala mogućnost postojanja velikog broja vojmika-slobođnjaka na vlastelinstvu. Vlastelin, naime, zasniva svoje prihode na kmetskim podavanjima ili tlaci, pa se protivi naseljavanju vojnika, koji je za njega vrlo nerentabilan elemenat. Stoga je vlastelin pristao samo u izuzetnim slučajevima na promjenu kmetskih dužnosti u slobodnjačke. »Dakle, nema razloga, da Zrinski, koji može bez ikakva podjeljivanja slobode i milošće pozvati svoje podložnike u rat, radi protiv svojih interesa i obećaje samo na jednom vlastelinstvu onima, koji će se odazvati njegovu pozivu, položaj slobodnjaka. Kad bismo htjeli vjerovati u istinitost Frankulinovih obećanja — i prijeći istodobno pre^ ko činjenice, da je dužnost podložnika, na vlastelinstvu uvjetovao prije svega njihov gospodarski položaj — onda bismo morali pretpostavljati, da će se brodsko vlastelinstvo raspasti i pretvoriti u vojnički organiziran teritorij. Naime, da je Zrinski doista htio osloboditi svoje podložnike na brodskom vlastelinstvu kmetskih dužnosti i podijeliti im slobodu kao nagradu za učestvovanje u ustanku, onda im ne bi najprije prijetio smrtnom kaznom i u istom pozivu Obećao sumnjivu slobodu«.

10 Upravo ta analiza viastelinstava u Hrvatskoj dala mi je povoda da sumnjam u ostvarenje Zmajlovićeva meni tada »još uvijek nedovoljno poznatog obećanja«.

11 Jer se »ozaljsko vlastelinstvo nije nimalo razlikovalo od ostalih u Hrvatskoj, 5. N. Klaić, n. dj, str. 117. 6. N. mj. 7. To su ovi izvori: pismo gradačkog Ratnog vijeća caru od 13. III 1(570,- pismo J. Herbersteina od 20. III 1670, upućeno također gradačkom Ratnom vijeću; vijest suca i starješine krškog od 24. III 1670. i molba kranjskih staleža caru od 29. III 1670. Vidi F. Rački, Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana, Zagreb 1873, str. 72, 81, 104 i 120. 8. N. dj, str. 118. 9. N. dj, str. 120. 10. N. dj, str. 122. * 11. N. dj, str. 123. — 270 —