ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 215

i obrađivača. Jedan agrarni ugovor po svojini obavezama možda je mogao biti podnosiv u 14. st. ali ne takav isti i u 19. ih 20. st. Opće je poznata činjenica da su pri kraju opstanka Republike zemiljovlasnici postavljali sve teže uvjete i zahtjeve obrađivačima zemlje prigodoim sklapanja ugovara. Pristalice pak teze o postojanju feudalnih odnosa tvrde da je dubrovačka vlada imala dominium directum nad zemljom, a vlastela kao zemljoposjednici dominium utile;- da su se odnosi regulirali javno-pravnim odredbama same vlade; da. su kmetovi — prema nekim autorima — bili privezani uz zemlju (R. M. Grugić, N. Zv. Bjeilovučić, donekle i I. Božić itd). I ove su teze donekle tačne, ali se ne smiju primjenjivati na čitavo područje i za čitavo vrijeme opstanka Republike. Izgleda prihvatljivo da je dubrovačka vlada prilikom diobe zemlje na Pelješou i Stonu 1333-1335; dijelu Astareje 1366; Primorju 1399; Konavlima u 15 st. nastupala kao onaj koji ima dominium directum. Dijelila je zemlju, postavljala neka ograničenja u pogledu otuđivanja zemlje, uzgoja kultura, te donosila odredbe (osobito sto se tiče Stona i Pelješca) po kojima bi se moglo zaključiti da su seljaci bili vezani uz zemlju. Sve te odredbe skupa uzevišd, medjutim, nisu imale, kao što je općenito poznato, trajan karakter i ne može se dalekosežno zaključivati da je to feudalizam u pravom smilslu riječi. Vezanost seljaka za zemlju nije bila kasnije zahtijevana javno -pravnim odredbama. Ne znači opet, ako nije bilo iklasičnih pravnih oblika koji su, po našem mišljenju, značajni za feudalizam, da nije postojao feudalni način iskorištavanja radne snage u jednom specifičnom obliku. Mišljenja ovih dviju grupa pisaca neće nam moći poslužiti kao podloga za istraživanje vremena postanka kmetskih odnosa u Dubrovniku. Obratit ćemo stoga pažnju na grupu pisaca koja nije priznavala postojanje feudalnih kmetskih odnosa zapadno-evropskog 'tipa u dubrovačkoj Republici, ali koji su ipak uočavali da postoje neki kmetski odnosi značajni za dubrovački teritorij. Svrha je našeg priloga utvrditi: 1) sto se definira kao kmetstvo u Dubrovniku, i 2) kad se počinje javljati? Posljednji dubrovački kancelar Baro Bettera u svom »Memoaru« generalu T. Milutinoviću 1815. rastumačio je kakvi su izgledali agrarni proizvodni odnosi pri kraju života Republike. Zemljovlasnik (propriétaire) bio je dužan .sagraditi kmetu (colon) kuću za stanovanje. -Kmet je za uzvrat bio obavezan raditi 90 radnih dana (journées de labour) godišnje na zemljovlasnikovu imanju Za to vrijeme zemljovlasnik ga je morao obilno (abbondamment) hraniti. Zemljovlasnik je dao kmetu solad zemlje oko kuće (un solde de terre

... autour de sa maisom). Kmet mu je za to davao godišnji poklon (rédevance) u obliku jaja, pilića i ,sl.

s

. Izvještaj B. Bettere prvo je pismeno svjedočanstvo službene osobe o agraranoproizvodnim odnosiima pri kraju života Republike. Iz izvještaja smo samo izvukli ono što se odnosi na kmetstvo. 3) Originalni tekst »Memoara« objelodanio je B. Krizman, Anali I Dubrovnik 1952. O agrarnim odnosima govori se u pogl. X (str. 453-456). Ovdje citirano tumačenje nalazi se na str. 454. Prijevod N. Putiće tog poglavlja donio je Roller n. d. 17-18. — 215 —