ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 214

15. st. dalje. Takvih indeksa i registara nije bilo samo iz područja agrarnih odnosa nego i iz pomorstva.

13 Poslije pada Republike počele su izlaziti rasprave o karakteru o agrarno-proizvodnih odnosa na negdašnjem području Republike. To je bilo uvjetovano općom darušitveno-političkcm situacijom u Dalmaciji. Postavljalo se pitanje da li ukinuti naslijeđene proizvodne odnose ili ih modificirati ili -ostaviti nepromijenjene. S obzirom na ta tri pitanja možemo autore koji su u 19. i 20- st. obrađivali agrarne odnose u Dubrovniku podijeliti u tri grupe:

2 prva u kojoj pisci dokazuju da na području dubrovačke Republike nije bilo feudalnih odnosa, pa prema tome da se nema što mijenjati u odnosima između obrađivača i vlasnika zemlje; druga, da su postojali klasični oblici feudalnih odnosa; treća upozorava na specifičnost agrarno-proizvodnih odnosa u Dubrovniku. Pristalice prvog mišljenja tvrde da dubrovački kmet nije bio privezan uz zemlju; može se uvijek slobodno iseliti; odnos između zemljo vlasnika i neposrednog oorađiivača regulira se privatno-pravnim ugovorom u obliku zakupa ili napolice; vlastela nemaju jurisdikcije nad svojim kmetovima (Paolo de Bassegli Nale de Gozze, I. Bersa, K. Voijnović i dr). Izvjesno je da su neke od ovih postavki tačne. Ne može se ipak tvrdnjama ovih pisaca — od kojih su neki bili čak i dobronamjerni — sakriti izrabljivanje neposrednih obrađivača zemlje koji su samo pod određenim i ustaljenim uvjetima mogli sklapati ugovore da bi mogli obrađivati zemlju i sebe prehranjivali. Ti »privatno-pravni« ugovori zakonski su omogućivali zemiljovlasniciima — uglavnom vlasteli — da prisvajaju višak obrađivačeva rada u obliku radnog, naturalnog ili novčanog podavanja. Tokom vremena obrađivači zemlje svojim dugotrajnim podavanjima, uslugama i službama »otkupljivali« su se, pa se moglo prijeći i na makar ograničene agrarne reforme u korist neposrednih proizvođača. To su pristalice ove teze, u svojoj većini, htjele spriječiti. Nije svejedno u kakvim se ekonomsiko-društvenim epohama sklapa ugovor između zemljovlasmika la) Usp. B. Stulli, Ordines artis nauticae secundum consuetudinem civitatis Ragusii, Anali I Hist. inst. Dubrovnik .,1952. »Konačno u to vrijeme se već počinju sastavljati i indeksi važnijih sudskih presuda, u kojima se načelne rješidbe citiraju na način kako smo to naprijed navodili. Time se stvaraju priručnici za sudsku praksu s ciljem, da pomognu usklađivanju i usmjerivanju te prakse k određenoj stalnosti i uniformnosti. Koliko su takve zbirke bile korisne i potrebne, obzirom na praznine u zakonodavstvu, lako je shvatiti, pa je zaista razumljivo što se u naslovu jedne od njih kaže da je izrađena »ad magnam utilitatem iurisdicentium«. Ti su indeksi presuda sastavljeni po abecednom principu, te se presude nižu alfabetskim redom, prema pravnim pojmovima ± pitanjima, koja rješavaju. Presuda u pomorskim stvarima ima razmjerno dosta, osobito pod natuknicama: avarea, navis, naulum, patronus, marinarius, asicurare i dr U nekim su indeksima presude raspoređene u poglavlja prema materiji, pa su pomorske grupirane pod rubrikom »Interessi dall'arte marittima«. str. 117 2) Pregled historiografije o agrarnim odnosima u dubrovačkoj Repiiblici donio je Dragan Roller, Agrarnoproizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XVI stoljeća, Gradja za gospodarsku povijest Hrvatske 5, Zagreb 1957. (kratica: Roller, n. d.) na str. 8-30. Iako pregled nije u svim pojedinostima potpun, iako su se neke rasprave mogle donijeti u nešto boljem razjašnjenju, ipak je pregled dobar i dovoljan da se dobije slika naučnih strujanja i gledanja na taj problem kroz 19. i 20. st. Vrijednost je pregleda što je autor upozorio na do tada nepoznat rukopis Paola de Bassegli Nale de Gozze iz 1820. god. o dubrovačkim agrarnim odnosima. — 214 —