ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 205

NEKOLIKO NEOĐJELODANJENIH PISAMA FILIPA VUKASOVIĆA PISANIH MAKSIMTLIJANU VRHOVCU Dr. Miroslava Despot Medju brojnom i bogatom rukopisnom ostavštinom

1 zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrbovca

2 sačuvana su i pisma

3 generala i cestograditelja Filipa Vukasovića

4

. U njima Vukasović iznosi sve teškoće na koje je nailazio piri izgradnji Lujzinske ceste

3 započete krajem 1802, a dovršene krajem 1809. nakon Vukaso viceve smrti. Mjestimično donosi Vukasović i podatke o suvremenim vojnim sukobima i političkim događajima, dajući uz to svoje mišljenje i o privredno-prometnim prilikama svoga vremena. Sva pisma su pisana njemačkim jezikom s mnogo ortografsikih grešaka, no sadržajno na visini, pa su ona zbog toga vrijedna i značajna građa. Prvo sačuvano pismo ofeposlao je Vukasović iz Broda na Kupi mjeseca oktobra 1802. U njem kaže: i) Ostavština Maksimilijana Vrbovca se danas čuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Osim brojne korespondencije pisane Vrhovcu, sačuvani su i mnogi koncepte Vrhovčevih pisama pisanih poznatim našim i evropskim suvremenim ličnostima Sačuvan je i Vrhovčev dnevnik u kome je Vrhovac zabilježio gotovo svaki dan događaje od godine 1800. do godine 1825. V. Despot Miroslava, Kulturno historijski značaj »Diariuma« Maksimilijana Vrhovca. Bulletin, JAZU, 1957, br. l, str. 89-91. t) Maksimilijan Vrhovac (r. 23. XI 1752. Karlovac f 16. XII 1827 Zagreb) ponajprije sie posveti vojničkom staležu, kao i otac Al'eksije. Doskora napušta vojsku, stupa u zagrebačko sjemenište, nastavlja studij u "Beču i Bologni gdje i postizava doktorat teologije. G. 1774. se vraća u Zagreb, godinu dana kasnije se zaredi. Postaje najprije rektorom sjemeništa u Zagrebu, a nakon toga u Pešti. Nakon ukinuća sjemeništa postaje Vrhovac zagrebačkim bisikupom. Tu dužnost vrši od godine 1787. sve do smrti godine 1827. Vrhovac je bio poznat zbog svojih slobodoumnih načela, veliki je promicatelj prosvjete i privrede i jak politički zagovornik hrvatskih težnji na ugarskim saborima. V. Deželić Veiimir, Maksimilijan Vrhovac (1752-1827), Zagreb 1903. 3) Pisma Filipa Vukasovića se nalaze u skupini »Epistolae Missiles Originales ad Episcopos Zagrabienses Scriptae, T. CXVIII ; T. CXIX ; T. CXX ; T. CXXI ; T. CXXII ; T. CXXIII ; T. CXXIV ; Nadbiskupski arhiv, Zagreb. 4) Vukasović Josip Filip (r. 1755. Sv. Petar u Krajini -f 9. VIII 1809. Beč) istakao se kao vojno lice i kao vrstan cestograditelj. Proslavio se ponajviše izgradnjom Lujzinske ceste. V. Horvat Rudolf, Barun Filip Vukasović. Prigodom' 120-gJdišnjice smrti toga slavnog graditelja. Obzor, 1929, br 183;. Laszowski-Dezelic, Prilozi k ratnoi povijesti Hrvata. Vukasovićeva vojna u Crnoj Gori i njegov dobrovoljački zbor 1788-1790. Vjesnik kraljevskog hrvatskog slavonskog dalmatinskog arkiva, 1917, str. 187-259: Tomić Ivan Eine kroatische Expedition nach Montenegro. Agramer Zeitung. 1896, Nr. 299. Nr. 300; Vuksan Dušan Vukasovićeva misija u Crnoj Gori i dogođaji u 1788 i 1789. Zapisi, 1940, knj. XXIII, sv. 1, str. 1-13; sv. 2, str. 65-75; sv. 3, Str. 129-144; [Laszowski Emilij] Građevna poduzeća Filipa baruna Vukasovića godine 1783-1792. Narodne novine, 1898, br. 175. < 5) O Lujzinskoj cesti v. Stanisavljević Julijo, O postanku lujzinske ceste. Viesti Družtva inžinira i arhitekata u Hrvatskoj i Slavoniji. 1902, br. 5, str. 58-61, br. 6, str. 78-79; Strohal Rudolf, Lujzinska cesta od Karlovca do Rijeke, Obzor, 1930. br. 69; Strohal Rudolf, Uz Lujžinsku cestu, Zagreb 1935. — 205 —