ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 19

i. Zagreb ... 1866. Izvješćuje o ispravkama članka koji je Bogišić poslao za prvi broj »Književnika«, i o svom »arheologičkom« članku koji je objavljen također u prvom broju »Književnika«. Vašoj želji glede izpravaka Vašeg članka o muzejih nijesam mogao zadovoljiti, jer je već prekasno bilo, te se upravo ostatak doštampao, kad mi dođe Vaše pismo. Glede posebnih iztisaka prilazem Vam ovdje račun Albrechtov ali znajte, da će ono, što su novčići odbiti, dakle mislite 8 i 13 for. Prema tomu izvolite odabrati. Korekturu drugoga arka dobit ćete ovih dana. Prije štampanja pregledat ću ja Vašu korekturu još jedan red. Vaš predlog o biblioteci uvažavaju u nas ljudi osobito, ali sada neće se moći ništa učiniti; jer kako austrijanska vlada ili bolje rekav bivši Ivan Mažuranić kancelar nas jadne Hrvate uplašio te nismo za ovih 5 godina duševne potpore nikakve dobili van progonjenje pravopisno

1 — boje se naši ljudi, da išta dimu u vladine predloge, da bi nam možebiti čitavu stvar zabacila. Dakle mi ćemo biti sretni i presretni, ako za ovaj trenutak bar temelj položimo i uz zadnju pripomoć i zaštitu moći će se Vaši priedlozi i kasnije izvesti. Sad da Vam kažem još nešto. U istome prvom svezku Književnika pišem ja članak — arheološki

2

, zašto u nas sviet neima o tih stvarih ni pojma, te nerazumije niti onoga, što je u našem muzeju. Moram reći, kako to nije upravo moj posao, da se tek nuzgredno tim bavim, pak se bojim, da nisam gdjegod prema najnovijem istraživanju zaostao. Na žalost moram ispoviediti, da u Zagrebu nitko neima, koji bi i toliko znao o tome a ja bih svakako želio, da i nekoji vrstak taj predmet poslije prve ili druge korekture pročita. Zato sam naumio Vas umoliti za savjet, jeda li mi Vi u Beču znadete za koga, koji se u taj predmet razumije, a i naški znade, te bih mu taj teret naprtio? Moram reći, da se ja nisam baš ni malo duboko u stvar puštao, već sam hotio tek tuđe rezultate poskupiti i neki obzir uzeti na Zagr. muzej: članku je naslov: starine i njihova važnost. Ako mi koga nađete bilo Vi sama sebe bilo koga drugoga, molio bih Vas liepo, da mi to javite i veliku biste mi uslugu učinili. Bilješke: 1) »Progonjenje pravopisno« odnosi se na sukob, koji je postojao između Jagića i predstavnika tzv. zagrebačke »pravopisne škole«, jer je Jagić već u Književniku I, 1864. u članku »Naš pravopis« iznio nova ortografska načela, koja su za njegov »Književnik« bila mjerodavna. Tada su postojala jaka nastojanja da se postigne jedinstvo u pogledu pravopisa, pa su pristalice tzv. zagrebačke škole vršili pritisak na Jagića s ciljem da to »jedinstvo« bude njima u prilog. Pritisak se uglavnom odnosio na pravopis »Književnika«, osobito na prva dva godišta 1864. i 1865. (Vidi o tome: Jagićev članak »U opoziciji radi ortografije«, Jubilarni broj »Obzora« 1910.; »Spomeni« I. str. 68—69; studiju Petra Skoka »Jagić u Hrvatskoj«, »Rad« 278. str. 17-18 i Uvod Slavka Ježića. Djela Vatroslava Jagića, knj. IV., izdanje Jug. akad. 1953. str. 5, 6, 7.). 2) Taj Jagićev članak objavljen je pod naslovom »Starine i njihovo znamenovanje« u »Književniku« III. 1866. str. 48-74, a zatim preštampan u Djelima Vatroslava Jagića kWj. IV S|tr. 18-42. — 18 —