ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 498

međutim, s nizom poteškoća. To su u prvom redu problemi materijalne naravi ako se - žele održavati stalni godišnji tečajevi. Nadalje, tu su i problemi programa za razne kategorije kadrova vezani uz donošenje novih zakonskih propisa o stručnim ispitima službenika tirhivske struke. Konačno, i radi materijalnih raaloga i radi osiguranja većeg broja polaznika tečajeva treba voditi računa o većem uspjehu ove ?kcije, ako se provede za šire područje a ne samo u okviru jedne republike. Zbog tih glavnih momenata Arhivski savjet nije u ovom pitanju donio konačne zaključke, već je ostavio komisiji, u sastavu dr Ivan Beuc, K. Nemeth i dr M. Zjačić, da koristeći se rezultatima diskusije razradi još potpunije ovaj problem usavršavanja strujnog arhivskog kadra te pripremi potreban elaborat za iduću sjednicu Arhivskog savjeta. Kao posebno aktüelan razmotren je problem koje bi popise, evidencije i informativna pomagala trebalo učiniti obaveznim za sve arhivske ustanove, a s tim u vezi provesti što veću usklađenost u načinu izrade tih popisa i pomagala. Pri izboru njihova obaveznog broja i načina vođenja morali su se dakako uzeti u obzir pored stručnih momenata i praktični momenti koji izlaze iz stanja naše arhivske službe, organizacionog i ostalog razvoja naših arhivskih ustanova, stanja sređenost i fondova i zbirki, kao i kadrovskih mogućnosti. Zaključci i obrazloženja u ovon pitanju sadržani su u posebnom uputstvu, koje je razaslano svim arhivskim ustanovama kao smjernica za rad, a u tom uputstvu sadržani su i praktični detalji potrebni za izradu određenih popisa i pomagala. U prilogu ovom izvještaju objavljujemo čitav tekst spomenutog uputstva (vidi prilog I), kako ga je razradio i redigirao K. Nemeth. Dalji krupan problem koji je zahvaćen na ovom zasjedanju Arhivskog savjeta jest pitanje razgraničenja stvarne nadležnosti između arhiva, biblioteka i muzeja. Ustvari, to je stari, težak i, ako- hoćemo osjetljiv problem. O važnosti i praktičnom značenju ovog pitanja suviše je i napominjati. Pri njegovu razmatranju Arhivski savjet je polazio sa ovoga stajališta: Uporedo sa sve širim i uspješnijim razvojem arhivske, bibliotekarske« i muzejske službe u našoj zemlji nameće se neophodna potreba da se riješi pitanje razgraničenja stvarne nadležnosti između tih službi i njihovih ustanova na terenu. To pitanje nameću tekuće potrebe rada, a njegovi korijeni uvjetovani su određenim prilikama u prošlosti. Kako, naime, sve tri' službe nisu bile na terenu razvijene u prošlosti, neizbježno se događalo da su pojedine ustanove tih službi, tamo gdje su postojale, vršile skoro po pravilu kompleksnu funkciju, tj. i arhivsku i bibliotekarsku i muzejsku službu. To se naročito očitovalo kod muzeja, koji su često na pojedinim područjima bili-jedine ustanove iz sektora muzejsko-arhivsko-bibliotekarske službe pa su na svom području sabirale i muzejske predmete i knjižne i arhivske fondove, stvarajući u jednoj ustanovi odnosne zbirke. Takvih slučajeva imade još i danas na terenu. No, i kada su postojale na određenom terenu specijalizirane ustanove, tj. posebno muzej i posebno arhiv ili biblioteka, one često nisu pravilno razgraničavale svoju stvarnu nadležnost, već su nastavile da održavaju svoj kompleksni karakter. Razlog je tome očito u nedovoljnoj brizi općenito za ovaj sektor kulturnog života, zatim u pomanjkanju pravilnih organizacionih mjera za njihovo usmjeravanje u radu, a konačno i u tome što se često vrlo zaslužni rukovodioci tih ustanova nisu mogli olako odreći nastojanja-da zadrže izvjestan kompleksan karakter svojih ustanova, cijeneći da time podižu značenje svoje ustanove, da naglašavaju njen svestrani karakter, da povećavaju atraktivnost tih ustanova, pa sveukupno osiguravaju veću materijalnu i moralnu podršku zajednice za takve svoje ustanove. Dosljedno takvim shvatanjima i neke su arhivske ustanove, po svom osnivanju, pošle svojim radom u širinu, prikupljajući ponekad takve knjižne fondove (posebno — 498 —