ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 477

svojim iskustvima na rješavanju tog pitanja izvješćuje Karl Steinmüller pod naslovom »Zur Erschliessung von Amtsbüchern in Stadtarchiven« (sv. 3, str. 84—87). Idealno bi rješenje bilo da se građa koju čuvaju gradski arhivi, sustavno objavi u obliku regesta. Za sada se ne može ni pomišljati da se pristupi ostvarivanju takvog djela. Ipak je većina gradskih arhiva u stanju izraditi pomagala da vršenje istraživanja bude u njima racionalnije. U Gradskom arhivu u Zwickauu učinjen je pokušaj da se u njemu pohranjene uredske knjige privedu porabi za sada pomoću posebnih kartotečnih kazala, kao što su kartoteka građana, zemljišno-knjižna kartoteka za razdoblje od 1475-1535, kartoteka stranaca i katastarska kartoteka za razdoblje od 1841-1855. U tim kartotekama sabrani su podaci koji su pojedinačno upisani u raznim uredskim knjigama, a međusobno se upotpunjuju. Na taj su način otvoreni mnogi izvori osobito za gospodarsku povijest do kojih bi inače sam istrižavač teško došao ma koliko bio marljiv i snalažljiv u otkrivanju traženih svjedočanstava. Izrada takvih pomagala opravdana je samo onda ako se namjera koja se želi postići može potpuno ostvariti, i ako bude od nje koristi brzo, a ne tek poslije mnogogodišnjeg rada. Kancelarijsko poslovanje u pisarnicama državnih ureda, ustanova i privrednih organizacija u DRNj nije danas najuzornije. Zbog toga nastaju i u arhivskim ustanovama poteškoće pri sređivanju i popisivanju od njih preuzete građe. Da se postigne jednoobraznost u načinima sređivanja i popisivanja, neke su arhivske ustanove propisale načela po kojima vrše te poslove. O popisivanju spisovnih naslova kod spisa odloženih po predmetu postoje dva potpuno suprotna gledišta. Po jednom je*za arhivsko popisivanje isključivo mjerodavan stvarni sadržaj spisovne jedinice, a ne naslov koji je dobila u pisarnici. Drugo gledište zahtijeva da se bezuvjetno mora preuzeti naslov koji potječe iz pisarnice, jer da ima povijesno dokumentarnu snagu, određenu vrijednost izvora. Propisana načela za popisivanje ovako odloženih spisa i načine kako ih treba popisivati iscrpno je prikazao Gerhart Enders pod naslovom »Methoden der Betreffverzeichnung« (sv. 4, str. 105-110). U ovom prikazu već su spomenuti razlozi koji uvjetuju razlike u postupcima pri arhivskom sređivanju građe koja potječe iz novijeg vremena. Zato su vrlo zanimljivi opisi kako su te poslove obavili pojedini zemaljski glavni arhivi. Objavljena su dva takva izvještaja. Jedan je napisao Reinhard Kluge: »Die Bestände der Landesregierung Sachsen und ihre Bearbeitung im Sächsischen Landeshauptarchiv Dresden« (sv 4, str. 100-115), a drugi Georg Richter: »Die Ordnung des Bestandes Land Thüringen — Ministerium des Innern — im Thüringischen Landeshauptarchiv Weimar. Ein Beitrag zur Anwendung des Registraturprinzips beim Ordnen neuester Akten« (sv. 6, str. 195-202). DRNj i Narodna Republika Poljska sklopile su 1958. g. pismeni sporazum o sadržaju i obliku suradnje na području arhivstva. Kao jedan od izraza njena ostvarivanja je prikaz Helmuta Lötzke-a o uređenju arhivske službe ü Poljskoj, koji je objavljen pod naslovom »Das Archivwesen der Volksrepublik Polen« (sv. 2, str. 34-42). Socijalističko uređenje arhivstva u Poljskoj temelji se na »jedinstvenom državnom arhivskom fondu«, koji je osnovan prema propisu arhivskog dekreta od 29. III 1951. Arhivstvom upravlja i nadzire ga »Generalna direkcija poljskih državnih arhiva u Varšavi«. Ova direkcija (do 1951. Arhivsko odjeljenje u Ministarstvu za školstvo) bila je sa svojom arhivskom organizacijom do 1956. neposredno podređena Ministru predsjedniku. Zatim se do 1958. g. nalazila u nadležnosti Ministarstva za kulturu, a sada je — 477 —