ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 462

gledan prikaz postanka, razvitka i rada na sređivanju toga arhiva kroz spomenuto razdoblje. U prvom dijelu (str. 11-26) obrađen je razvitak čuvanja arhivske građe, koja je bila u sastavu registrature gradskih spisa, a korištena je u znanstvene svrhe još u XVII sit. Opisani su prvi pokušaji koje je poduzeo ljubljanski načelnik dr E. Costa g. 1866. da se spisi iz tadašnje registrature pregledaju i srede radi njihova korištenja od strane historičara sve do imenovanja prvog arhivara, poznatog pjesnika A. Aškerca, g. 1898, te napokon dalji razvoj do g. 1950, kada su udareni temelji ustrojstvu modernog gradskog arhiva na kojima se razvija do danas. U drugom dijelu (str. 29-78) iznesena je u izvještaju Gradskog arhiva djelatnost te ustanove u razdoblju od 1950-1958. Uz obilje raznih vrijednih i zanimljivih podataka u pet tačaka prikazani su principi rada kao i sve promjene i novosti na upravnom i organizacionom, stručnom i kulturnom području, znanstvenom radu ustanove te njenim vezama s drugim ustanovama i društvima. U prvoj tač-ki izvještaja prikazane su sve administrativne i organizacione promjene koje su -uslijedile tokom skoro jednog decenija. Opisan je prelaz nadležnosti nad arhivom od GN odbora Ljubljana na NO kotara Ljubljana, zatim prenošenje sjedišta ustanove iz zgrade Gradskog muzeja u zgradu stare općinske vijećnice, u kojoj sada arhiv zaprema jedno krilo (32 sobe sa 994 m

2

). Ostala su dva krila rezervirana za 'turistički promet, zbog čega je arhiv bio prisiljen da se i nadalje služi dvjema zgradama u neposrednoj blizini za smještaj arhivalija. Tu su podaci o porastu broja službenika od 1 na 11, o osiguranju odnosno osposobljavanju starih prostorija protiv opasnosti od požara, vlage i si. Zanimljiva je napomena o uređenju izložbene dvorane u kojoj je namještaj izrađen po starim historijskim uzorcima. Vitrine su, naime, podešene tako da se po potrebi mogu preinačiti u stolove kad se održavaju konferencije, predavanja i si. U drugoj tački obrađena su pitanja koja zasijecaju u sva područja stručnog rada u arhivu. Osobito su interesantna gledišta u vezi s izradom metodologije koju je izazvala nužda zbog priliva velikog broja novih vrsta arhivalija. Budući da je pri sređivanju arhivalija vladala raznolikost u obradi, došlo je do izrade jedinstvene metodologije koja je krajem ovoga razdoblja dobila čvrste oblike. Dalje su u izvještaju spomenuta pitanja raspodjele rada, vanjske službe, sređivanje prirasta u materijalu, kod čega je posvećena osobita pažnja vođenju knjige o primljenoj arhivskoj građi. Redovita knjiga te vrste uvedena je g. 1955. Uslijed velikog priliva novog arhivskog materijala, koji je najvećim dijelom pri preuzimanju bio posve ili skoro posve nesređen, odlučeno je da se takav materijal prije ulaska u prihvatni magazin barem općenito sredi, popiše i označi natpisima. U prikazu rada na sređivanju utvrđeno je za sada pravilo da se arhivalije velikih skupina srede do stupnja upotrebljivosti-. Za škartiranje spisa izrađen je stalni način procedure. Kako se iz izvještaja razabire, škartirana je vrlo obilno građa iz glavne registrature, primjerice godišta 1931-1938, a godište 1937. ostavljeno je potpuno neškantirano kao uzorak o općoj kvaliteti te građe. Pri inventarizaciji prednost se daje sumarnim inventarima. U odjeljku o signaturama i strukturalnoj povezanosti arhivskog materijala istaknuto je striktno pridržavanje načela provenijencije pri sređivanju. Svaka arhivska jedinica dobiva naziv prema imenu osobe ili ustanove od kojih je proizašia. Podskupine se vežu brojčanim signaturama u skupine, a označuju se samo kraticama odgovarajućih naziva. U pogledu primjene decimalne klasifikacije za označivanje strukture i time za signiranje arhivske građe. Gradski arhiv u Ljubljani stoji na gledištu da se tako kruti sistem ne primjenjuje za signiranje njegovih arhivalija. Među arhivskim pomagalima najveća se pažnja poklanja izradi indeksa, a sastavljanje se repertorija odlaže zà — 462 —