ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 457

Naglašeno je sve veće značenje mlkrofilmovanja u arhivima i njegova svrha. Taj posao je međutim samo onda uspješan ako prije snimanja budu izvršene sve potrebne pripreme. Da mikrofilmovi budu pristupačni naučnom radu, potrebno- je izraditi dobru evidenciju. Pošto je filmski materijal dosta izložen štetnom utjecaju, govori se o mjerama koje je potrebno poduzeti za njegovo- čuvanje. Nabava aparature za mikrofilmovanje zahtijeva velika materijalna sredstva, a i nalazit će se u onim ustanovama gdje se može maksimalno iskoristiti. Snimanje dokumenata manjeg obima može se izvršiti i mnogo skromnijim sredstvima. Stoga je bilo potrebno u priručniku prikazati uređenje malog fotolaboratorija koji bi trebalo da ima svaki arhiv. Izdavanje arhivske građe istraživačima vrši se pod određenim uvjetima i na određeni način. Ovaj pak prikaz je u priručniku suviše neikon-kretan i općenit u onim pitanjima koja su vrlo vlažna za rad

1 s istraživačima. U nas uglavnom ne postoje propisane zabrane za upotrebu arhivske građe, napose ne one prije 1945, osim u specijalnim arhivima. U nekim zemljama s,u takve kategorije građe određene, pa bi takvi podaci bili od interesa i za nas. Drugo je vrlo važno pitanje: na koji način se vrši evidencija korištene građe. U svakom slučaju evidencija mora biti takva da je ostvarena sigurnost ne samo za vrijeme rada, već da je i naknadno- moguće ustanoviti bilo kakvu promjenu u građi. Evidenciju treba sprovoditi i radi koordinacije naučnog rada. Bilo bi poželjno da se što više u arhivima izjednači kriterij, koje podatke treba tražiti 'kad se tko koristi dokumentima. To bi bilo od naročite koristi za stvaran pregled rada arhiva na jednom području. Takvi podaci se osim toga ne rijetko traže i za međunarodne publikacije i kongrese. U dijelu koji govori o arhivskoj biblioteci razmatra se njezina svrha, sadržaj rada i uređenje. Arhivska biblioteka treba da svojim knjižnim fondom objasni arhivsku građu, olakša njezino sređivanje, obradu i iskorištavanje. Zato- se i navode poimenično najvažnija djela koja ulaze u knjižni fond arhivske biblioteke. Isto tako iznose se najvažniji elementi poslova u biblioteci: inventiranje, klasifikacija i katalogizacija knjiga, uz posebni osvrt na decimalnu klasifikaciju. Tvrdnja da arhivske biblioteke služe prvenstveno- istraživačima, kao i odviše široki okviri vrsta knjiga koji ulaze u knjižni fond ne slažu se s karakterom i svrhom arhivske biblioteke, kakvu je zamišlja sam autor. Prvenstveno istraživači dolaze u arhiv zbog arhivske građe. Ona će biti to prije i to bolje sređena ako arhivske biblioteke najprije pruže stručnom arhivskom osoblju za to potrebnu literaturu. Dio »Arhiv i druge ustanove« govori i o ostalim: funkcijama koje arhivi danas vrše u većoj ili manjoj mjeri. I u našoj zemlji arhivi su inicijatori rada na proučavanju zavičajne povijesti, iako se taj rad još nalazi u početnoj fazi. Znatniju aktivnost pokazali su arhivi u pripremama izložba prilikom značajnijih godišnjica iz narodne prošlosti. Arhivi daju također svoj doprinos nastojanju oko- napretka nastavnog i školskog sistema specijalnim pedagoškim izložbama, predavanjima, reprodukcijom važnijih dokumenata. Kulturno^prosvjetna aktivnost trebala bi se proširiti i na suradnju s turističkim -i različitim kulturnim organizacijaima i ustanovama. Posebni je problem ne samo u nas nego uopće u svijetu pitanje razgraničenja arhivske građe između arhiva, biblioteka i muzeja. U tom pogledu navode se mišljenja poznatih stranih arhivista: Jankinsona, Fourniera, Löhera i- Leescha. Pri kraju priručnika prikazani su pravni propisi koji govore o organizaciji i općim i pojedinim zadacima arhiva u Jugoslaviji. Na koncu je donesena literatura o najvažnijim arhivskim djelima, problemima i zakonskim propisima. Popis 'autora i naziva djela dan je bez ikakva sistema i redoslijeda. Pod arhivskom literaturom navode se Larousse du XX

e Siècle, Šišić F., — 457 —