ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 458

Priručnik izvora hrvatske povijesti. Među zakonskim propisima o arhivima navode se Zakon o jednoobraznom računovodstvu, Uvodni zakon za Krivični zakonik, Zakon o državnoj upravi, Uredba o kancelarijskom poslovanju, Zakon o javnim službenicima i si.!? Za dobar priručnik neobično je važno da ima preglednu bibliografiju bilo uz pojedina poglavlja bilo sistematski prikaz na koncu knjige. Sistematski prikaz najprije obuhvaća opća djela o arhivima i arhivistici, važnija djela o pojedinim arhivskim problemima, važniju arhivističku periodiku kao i izdanja u kojima su objavljeni propisi o arhivima i arhivskoj službi. Na koncu potrebno je iznijeti neke opće primjedbe. Već u samom uvodu priručnika spominju se objektivne poteškoće koje su postojale uslijed pomanjkanja iskustva i tradicije, velikog broja autora i raznolikih koncepcija. Stvarno je prevelik broj suradnika onemogućio sadržajno usklađivanje tekstova, izjednačivanja gledišta i kvalitete rada. Na taj način priručnik je u stvari zbirka članaka koji su već dobrim dijelom i obavljeni, katkada samo neznatno skraćeni. Stoga sadržaj priručnika nije organska cjelina, premda je vidljiv napor redakcije u tom pravcu. Nasuprot tome ima dosta ponavljanja u tekstovima, a i terminologija nije ujednačena. Uz već navedene objektivne slabosti moglo bi se još spomenuti i nepostojanje kritike u našoj stručnoj literaturi. Slabi radovi, katkada s grubim pogreškama, ne mogu se opravdati raznolikošću koncepcija. Na to je ukazano primjerice u opisu »Preuzimanja arhivske građe« i »Registra ili Indeksa«. Uvažavajući sve objektivne ili subjektivne slabosti, treba ipak istaći da pojava priručnika znači veliki doprinos našoj arhivistiekoj literaturi, ponajviše s toga što se pri njegovoj izradi vodilo prvenstveno računa o našim potrebama. Naime, u većini su priručnika uopće arhivski problemi razmatrani gotovo isključivo kroz prizmu starije arhivske građe, a ne obaziru se na probleme koje je arhivskim ustanovama nametnuo veliki priliv moderne arhivske građe. Treba, međutim, istaći da u ovom obliku priručnik uglavnom može poslužiti nastavi na tečaju i kao podsjetnik za pripremanje stručnih službenika za državne ispite. Pitanje pak priručnika za praktični rad u arhivima još je stvar budućnosti. Građa arhivskih ustanova na različitim područjima i s različitim razvojem administrativnih sistema zahtjeva različiti postupak. Već i između državnih arhiva saveznog i republičkog karaktera i historijskih arhiva gradskog i regionalnog karaktera postoje velike razlike u pogledu arhivske problematike s kojom se te ustanove susreću. U našoj stručnoj literaturi gotovo isključivo su tretirani opći problemi, a upravo je neznatan broj radova koji razmatraju izvođenje određenih arhivističkih radova na konkretnom materijalu. A ikako će bez konkretnih primjera izgledati priručnik za praktični rad u arhivima? Za priručnike rukovodiocima pisarnica o uređenju njihovih arhiva i arhivalija (osim općih problema o smještaju, pohrani i škartiranju koji su uglavnom regulirani propisima) brinu se posebne ustanove i zavodi. To je i razumljivo uz svakidašnje promjene koje nastaju u razvoju uprave i privrede s pronalaženjem sve novih i novih tehničkih pomagala u administraciji. Uslijed toga se- u znatnoj mjeri mijenja i s formalne strane karakter arhivske građe. Prema tome jedan arhivistički priručnik može tek u vrlo ograničenoj mjeri da posluži rukovodiocima pisarnica u njihovu praktičnom radu, jer Arhivi prvenstveno imadu pred očima probleme arhivske građe onih registratura koje su završile sa svojim djelovanjem. Ivan Srebrnić — 458 —