ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 455

izvori arhivskih fondova i vrijednost grade s položajem i djelokrugom njezina tvorca. Rekao bih da je to glavni razlog što se u . nas te min »fond« upotrebljava u različitom smislu. Arhivi, naime, ne mogu skupljati sve što im dođe pod ruku. Svakom arhivu određeno je područje njegove djelatnosti, kao fizička i pravna lica od kojih preuzima građu. Dok pitanje prikupljanja građe za savezni i republičke arhive nije tako velik problem, u regionalnim arhivima još uvijek ne postoji određeni i jednaki kriterij što treba prikupljati. Pojedini regionalni arhivi otišli su previše u širinu pa su preuzimali i građu takvih ustanova i poduzeća koja u cjelini nemaju većeg značenja za nauku s obzirom na usko područje djelatnosti svog tvorca, kao d na njihov vrlo veliki broj. Prema tome značenje riječi »fond« moći' će se uspješnije definirati onda kada budu postojali određeniji i ujednačeniji kriteriji od kojih je fizičkih i pravnih lica potrebno' prikupljati građu. Četvrti dio »Rad u arhivu« obuhvaća: preuzimanje arhivske građe, sređivanje, naučno-obavještajna sredstva, izdavanje historijskih dokumenata, tehničku obradu dokumenata, mikrofilmovanje i fotokopiranje arhivske građe. U vezi s preuzimanjem arhivske građe u arhiv opisana je samo formalna strana ulaženja građe kao određene dokumentacije — primopredajnog zapisnika, knjige ulaska i ulaznog kataloga. Da je taj posao shvaćen posve formal ist i oki, najbolje se vidi iz činjenice da ne postoji nikakav kriterij s Obzirom na sve vrste materijala koje ulaze u arhiv (pomoćne blagajničke knjige, am.ane.tne knjige i si.). Princip da opis građe mora biti što detaljniji uopće nema svrhe, a i nemoguće ga je provesti, jer građa najčešće dolazi nesređena u arhiv. Osim toga u arhivu analitički opis građe dolazi u obzir tek onda kad je građa od naročite vrijednosti sređena. Nadalje, pri opisu unose se pogrešna shvaćanja, kad se za naziv preuzetog fonda traži glavni ili najpoznatiji naziv iz registrature umjesto posljednjeg naziva, a pod pojmom provenijencije fonda smatra se mjesto odakle je fond preuzet! Za ulazni katalog nepotrebna su četiri niza istih podataka koji su još k tome provizorni, kada se oznaka strukture i lokacije može staviti na samu karticu. Međutim, najvažniji problem, pitanje kriterija pri preuzimanju građe, nije ni dotaknut. To u praksi dovodi u arhivima do nagomilavan ja ogromnih količina bezvrijedne građe. Do izrade arhivskog inventara svi raniji popisi, pa tako i knjiga ulaska arhivskog materijala, imaju provizorni karakter. Neodrživa je prema tome tvrdnja da ie knjiga ulaska arhivskog materijala prvorazredni naučni i financijski dokumenait. Pod sređivanjem građe prikazan je cjelokupni postupak od upoznavanja najosnovnijih podataka o fondu, klasifikacije njegove građe do obilježavanja svake njegove jedinice. Taj postupak prikazan je u jednom slijedu, iako je očilto da poslovi prenumeracije i folijacije slijede tek nakon škartiranja, i to za građu od koje se ne očekuje više nikakvih promjena, odnosno, koja je određena za trajno čuvanje. Pri upoznavanju fonda logičniji bi poredak u postupku bio: traženje podataka iz posebnih djela o fondu, ako postoje, zatim iz zbirke zakona', propisa i odgovarajućih službenih glasnika, a onda iz odgovarajuće vrste građe, prvenstveno iz ljetopisa, zapisnika sjednica i normalija. Među naučno-obavještajnim sredstvima prikazani su inventari, indeks, regesta i vodič, iako ne ovim redom, što bi bilo logičnije s obzirom na njihov postanak. Sistematski pregled fondova, za koji se navodi još pet naziva, ustvari je prema samom opisu provizorni popis fondova. Kao takav se ne bi mogao zvati naučno-obavjeŠtajnim sredstvom. Naučna izrada pomagala, a ne samo mogućnost njegova korišćenja određuje mu naučni karakter. — 455 —