ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 375
IV Suglasnost četiriju dokumenata, iz razdoblja od 13. do 29. ožujka, nije doduše potpuna u opsegu obećane slobode, ali svakako stavlja izvan sumnje ove činjenice: 1. da je Zrinski pozvao na ustanak i kmetove, a ne samo podanike s vojnom dužnošću; 2. da im je u slučaju, ako mu se pridruže sa svojim konjem, zajamčio oslobođenje od podavanja i robote, tj. priznao im status slobodnjaka-vojnika; 3. da je to učinio javno, preko mjesnih župnika, koji su njegov poziv prenijeli seljacima s propovjedaonice. Nema, nadalje, sumnje da se Zrinski obratio sa spomenutim pozivom samo kmetovima na svojim posjedima, a ne kmetovima u Hrvatskoj uopće. Čini se, štoviše, da je taj poziv ograničio samo na svoje posjede u Pokuplju (ozaljsko vlastelinstvo) i, možda, na Primorju. Neko općenito dokidanje kmetstva i robote nije ničim zasvjedočeno niti je Zrinski mogao na to ozbiljno pomišljati. Pogotovu nije, usprkos banstvu, raspolagao nekom realnom vlašću ili mogućnošću da to uradi na vlastelinstvima drugih velikaša od kojih mu se ni jedan nije priključio. Međutim, ostaje i dalje otvorenim pitanje, da li je Zrinski barem svima svojim kmetovima, ukoliko mù se pridruže, obećao neko olakšanje tereta, makar i ne posjedovali konja. Neki podaci govore doduše općenito o slobodi za kmetove (dok. 2) ili njihovu oslobođenju od svih podavanja uopće (dok. 4), ali jedva je moguće da bi kmet-pješak mogao biti nagrađen istom »slobodom« kao i kmet-konjanik. Kako su tada postojale različite mogućnosti da se zavisnost seljaka o vlastelinu učini snošljivijom, bit će najbliže istini mišljenje Grafenauera da se obećanje »slobode« moglo kretati između djelomičnog ukidanja tlake i stjecanja punih povlastica »slobodnjaka«. U prilog ovom zaključku govori također činjenica da se glas o »oslobođenju« kmetova na posjedima Zrinskoga nadaleko pronio i uznemirio kmetove čak i izvan Hrvatske. U tom je pogledu dragocjeno svjedočanstvo kranjskih staleža od 29. III. Ako i dopustimo da su glasine o tome, kako je Zrinski naviještao oslobođenje od svih podavanja i robote, pa i darivanje novih povlastica kmetovima koji mu se priključe, pretjerane, ipak je opasnost koju su te glasine sobom nosile bila vrlo konkretna. Kranjski staleži strahuju pred općom insurekcijom koja pruža »običnom čovjeku« (der gemeine Mann === seljak) priliku da se naoruža i, potaknut onim glasinama, udari na vlastitu gospodu. Da tu opasnost uklone, oni predlažu Ratnom vijeću u Grazu da odustane od namjeravanog povećanja kontribucije. Otpor je kmetova protiv toga državnoga poreza bio tako jak da ga i građani Krškog, u svom pismu od 24. III, stavljaju na prvo mjesto među uzrocima njihove naklonosti prema turskom vrhovništvu koje bi, pristajući uza Zrinskoga, morali priznati. Uzmemo li, osim svega sprijeda rečenoga, u obzir i to da spomenute glasine, ma kako bile pretjerane, moraju na svoj način odražavati — 375 —