ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 305

vagana. Čini se da je urod ječma ovisio ne samo o povoljnom vremenu nego i o većem zalaganju seljaka, ako se predviđalo da će druge žitarice podbaciti. Začudo, da Vurot i Jazvenik 1837. i 1838. ne siju ječma, a 1 837. ni Pračno ni Petrovci, iako su te godine bile povoljne za njegovu sjetvu i urod. Malo se ječam uzgajao također u selima Galdovu, Odri, Žabnom, a više u Gredi, Boku i Stupom, valjda zbog hrane za velika krda svinja. Dok se općenito u selima sije dva puta više pčenice nego li ječma, u Gredi većina kuća ima više ječma nego pšenice. Tako Stjepan Petreković iz Grede ima 1837. u kući 8 čeljadi i 10 vagana ječma, Đuro Petreković 13 čeljadi i 12 vagana, Ivan Pavleković 9 čeljadi i 3 vagana, Hajetić 11 čeljadi i 9 vagana, Vincek 17 čeljadi i 4 vagana. Ako isporedimo broj vagana ječma i broj prasadi u pojedinoj kući, vidimo da na jedan vagan dolaze poprečno po dva praseta. Zobi je na urbarijskom zemljištu bilo 1836. — 180 vagana, 1837. — vag., 1838. — 210 vagana. To je i inače prosječni godišnji urod zobi. Međutim, zna ona koji put i podbaciti (1827. ima 140 vag., 1839. — 100 vag.), a koji put i dobro urodi (1840.' — 430 vag., 1841. — 410 vag.). Jedan vagan zobi dolazi poprečno na 20 osoba. U nekim selima zob više siju, tako u Boku, Strelečkom i Drenčini, a u drugima malo ili ništa, tako u Galdovu, Tišini, Stupnom i Selima. Ako je godina srednje ponijela, selo Odra ima 25 vagona zobi, a ako je loša, onda nema baš ništa. Prema tome, čini se, urod zobi ovisi u prvome redu o vremenskim prilikama, a zatim o položaju pojedinih sela. Najimućnije kuće u Drnčini s 15-20 čeljadi imaju 1837. po 8 vagana zobi, a to je mnogo više od poprečnoga broja.

14 Prosa je urodilo 1836. — 820 vag., 1837. — 510 vag., 1838. — 990 vagana. Međutim, znalo je njega koji put biti i više; tako 1827. — 3120 vag., 1830. — 3190 vag., 1841. — 1080 vagana. Poprečno ga je dakle bilo skoro 1000 vagana godišnje, a to je jedan vagan na četvero čeljadi. Proso je u močvarnom sisačkom kraju najotpornija prehrambena biljka pa zato i najsigurnija hrana. Njega ima svake godine u svakom selu i skoro u svakoj kući. Jedino u selu Galdovu za najvećih proslava, kad je i inače sva poljoprivreda uništena, ostaje polovica kuća bez prosa. U selu Gredi kuća Keleković s 3 čeljadeta ima.

1838. — 7 vagana prosa. Folnošić sli čeljadi 3 vagana, Pirjak s 14 čeljadi 9 vagana, Cetrić s 9 čeljadi 6 vagana, Škofač s 15 čeljadi 12 vagana, Tomašević sli čeljadi 18 vagana, itd. Iz popisa žitarica pojedinih kuća jasno se vidi da one kuće koje manje siju pješnicu i ječam više imaju prosa i obratno, koje se više hrane pšenicom i ječmom, manje jedu proso. 14 Da li je još koji faktor, osim poplave, utjecao na sijanje odn. nesijanje pojedinih žitarica u Sisku i okolici, ne možemo za sada ništa sigurno kazati, jer dokumenti Kaptolskoga arhiva o tome šute, a dokumenti drugih arhiva nisu nam lako pristupačni. Uostalom, ostavljamo ekonomistima historičarima da tu stvar bolje osvijetle. 21) — 305 —