ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 306

Heljda ili hajdina se uzgajala u manjoj količini. Na području cijele gospoštije bilo je godišnje 20—160 vagana. Događalo se, skoro svake godine, da u dva do tri sela nije uopće bilo heljde, a u pojedinom selu tek se svaka deseta kuća bavila privređivanjem te žitarice. Pojedina je kuća dobivala godišnje 3-30 snopova odn. 1,5-15 kilograma heljde. Sirak (sorgo) proizvodio se svake godine u drugoj količini, od 300 do 2600 vagana. Zašto je bilo tako, nismo mogli istražiti. Proizvodnja je ü Galdovu bila neznatna, u Odri, Žabnu i Selima u polovici kuća, a u drugim selima skoro u svim kućama. Pojedine su kuće imale 5-25 snopova sirka. Kukuruz se računao samo u klipovima, a ne u zrnu. Bilo ga je boljeg i lošijeg, i to obično u omjeru 10:1. 1836. ima ga 12440 vagana, 1837. — 17390 vagana, 1838. — 2188 vagana. Drugih godina kreće se godišnja proizvodnja od 8000 do 20000 vagana. Prema tome bi prosječna godišnja proizvodnja kukuruza bila 15000 vagana. Prema računanju nekih, omjer između kukuruza u klipu i kukuruza u zrnu jest 2:1, pa bi zrna bilo 7500 vagana. Iz toga dalje slijedi da na jedno čeljade u Sisačkoj gospoštiji otpada skoro dva vagana kukuruza koji je, dakle, glavna hrana u tom kraju. On jednako dobro uspijeva u svim selima i ima ga svaka kuća, i to od 40 do 400 vagana u klipu. U Boku kuća Ivšić s 14 čeljadi ima 140 vagana, Šoštarić s 10 čeljadi 100 vagana, Hubelić s 11 čeljadi 90 vagana, Kranjec s 21 čeljadetom 200 vagana itd. (g. 1837 Seljaci su također proizvodili: grah, kupus, krumpir i repu, ali u . kojoj količini, ne znamo, jer od toga nisu davali gospoštiji desetine. Qd sijena je, čini se, desetinu davao samo maleni broj podložnika, pa zato iz sačuvanih računskih podataka ne znamo koliko su jutara iznosile livade, koliki je bio opći urod sijena, koliko su pojedine kuće imale sijena. Iz podataka se vidi jedino to koliko su neke kuće 1836—1838 dobile sijena i da urod u pojedinim godinama veoma varira. Poplava je naravno u isti čas uništavala ne samo usjeve nego i livade, ali je međutim bilo i takvih godina kad je prirod žitarica zbog nepovoljnih klimatskih prilika posve podbacio, a prirod je sijena bio izvrstan. Stočarstvo Podložnici i predijalci Sisačke gospoštije uzgajali su konje, volove, krave, telad i svinje. Kako se jedino od svinja davala desetina, jedino o njima imamo za svaku godinu tačne podatke, a o ostaloj stoci samo za godinu 1806. Konje je 1806. imala skoro svaka seljačka kuća u Sisku i okolici. TJ Sisku polovica kuća nema konja, jer u toliko kuća žive obrtnici i bezemljaši, u Boku i Drenčini imaju konje sve kuće bez izuzetka, u Gredi od 51 kuće u 43 uzgajaju konje, u Selima od 20 kuća u 17 itd. Rijetka je kuća samo s jednim konjem, najviše ih ima po 4 konja, više ih je sa 6 — 306 —