ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 304

da su ga mnogo trošili. Na žalost, izvještaj prikazuje izuzetno stanje velike nerodice, pa nam ne može poslužiti kao opća slika ekonomskog stanja u Sisačkoj gospoštiji u prvoj polovici XIX st. Točniju nam ekonomsku sliku za pojedinu kuću daju izvještaji o podavanju desetine u žitaricama g. 1836., 1837. i 1838. Brojevi međutim u desetinskim izvještajima kazuju samo deseti dio od stvarnoga uroda, zato ih moramo uzeti desetorostruko da ustanovimo stvarni urod. Kako se u velikim brojevima snopova i krstaka nije lako snaći (21 snop čini jedan krstak ili križ), mi ćemo ih preračunati u mjerove ili vagane. To je preračunavanje svake godine ispadalo drugačije, čak na svakoj njivi drugačije, pa se zato moramo držati prosjeka koji je ustanovila gospoštijska kancelarija. Pšenice 1836. stanovništvo Sisačke gospoštije nije uopće proizvelo poradi velikih poplava, 1837. je proizvelo 600 mjerova ili vagana, 1838 — 300 vagana. Zanimljivo je, kako to saznajemo iz inventara, da je 1835. bilo 321 vag., 1839. — 325 vag., 1840. — 682 vag., 1841. — 324 vagana. Prema tome je poprečni godišnji urod pšenice tih godina bio 320 vagana, a izvanredni se urod kretao oko 600 vagana. Prema poprečnom godišnjem urodu pšenice na pojedinu osobu otpada tek desetina vagana tj. oko 5 kg. Ako međutim konkretno pogledamo urod pšenice u pojedinoj kući 1837. i 1838. vidimo dvoje: prvo, da jedna trećina kuća, čak one sa 48 jutara zemlje, nije uopće sijala pšenice, pa prema tome na pojedinu osobu ne dolazi ništa; i drugo, da se u nekim kućama proizvodi pšenice mnogo više od poprečnoga uroda. Napr. u Selu Boku 1837. Ivo Domitrović za 18 čeljadi ima 12 vagana pšenice, Ivan Jezdeš za 29 čeljadi — 10 vagana, Ivan Crnko za 16 čeljadi — 9 vagana, Ivan Hubelić za 11 čeljadi — 25 vagana itd. Štaviše, vidimo i to da u jednome selu u istoj godini jedna kuća proizvodi razmjerno više, a druga manje. Prema tome proizvodnja pšenice ovisi o sretnijem geografskom položaju pojedinog sela (Galdovo je i 1838. zbog stalne poplave ostalo bez pšenice kad su je sva druga sela imala), o vremenskim prilikama pojedine godine i o marljivosti i okretnosti ukućana u pojedinim kućama. Nemamo potanjih podataka o tome da li su i koliko su pojedine kuće proizvodile pšenicu i ostale žitarice za domaće ili strano tržište. Raži u padanika Sisačke gospoštije 1836. i 1837. nije uopće bilo, a 1838. samo 40 vagana. To znači 1 vagan na 100 stanovnika. Zanimljivo je da je 1835. bilo 400 vagana raži, dakle deset puta više. Inače se zna da je općenito sijalo malo, a neka je sela (Galdovo, Bok, Strelečko, Tišina, Žabno, Pračno, i Sela) nisu sijala ni onda kad je dobro uspjevala. Ječam se sijao više u jeseni, manje u proljeću. Ako je međutim u jeseni bilo nepovoljno vrijeme za sjetvu, onda se sijao samo u proljeću. U selima Sisačke gospoštije urodilo je 1836. — 340 vagana ječma, 1837. — 510 vagana, 1838. — 370 vagana. Inače je urod ječma veoma varirao; tako 1835. ima ga 1570 vagana, 1839. samo 170 vagana, 1840. — 750 — 304 —