ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 303

i nije bilo dosta uspješno. Stanovništvo je u to doba imalo doista dosta zemlje, ali često puta nije od nje imalo velike koristi. Rekli smo da poprečno dolaze dva jutra urbarijskog zemljišta na jednu osobu. Ako međutim pogledamo konkretno ekonomsko stanje pojedinih kuća, vidimo da u nekim kućama na jedno čeljade dolaze i po tri jutra. To znači da je ondje čeljad bila marljivija i okretnija. Naprotiv, ima kuća gdje na jednu osobu dolaze manje od dva jutra. U velikom selu Gredi 1806. kuća Josipa Šarge ima 17 čeljadi, a 48 jutara, ali 14 osoba sposobnih za rad. U istom selu i vremenu Keleković ima 30 jut. na 3 osobe, Fratrić 42 jut. na 24 osobe, Folnošić 54 jut. na 11 osoba, Grudenić 24 jut. na 8 osoba, Đurić 24 jut. na 6 osoba itd. Neka sela s obzirom na broj stanovnika očito obiluju više zemljom, a druga manje. Selo Odra ima oko 400 st. i 20 sesija, a Greda oko 850 st. i 67 sesija. No treba uzeti u obzir i to da su neke zemlje bolje, a druge su lošije, pa je zato i nemoguće tražiti neki točan omjer između broja stanovnika i površine zemljišta. Začudo, čini se, kao da se je baš u Sisačkoj gospoštini pazilo na taj omjer. Eto, Petrovci imaju 5 sesija na 70 st., Vurot 6 ses. na 85 st., Tišina 8 ses. na 170 st., Galdovo 10 ses. na 170 st., Strelečko 10 ses. nä 180 st. itd. Ratarstvo Stanovnici su Sisačke gospoštije na obradivim površinama sijali, pšenicu, raž, ječam, zob, proso, hajdinu ili heljdu, kukuruz, sirak, repu, kupus, lan. Zna se da su pšenica, raž, ječam i zob često puta bili uništeni djelomično ili posve od poplave, pa je zato narod više uzgajao kukuruz, proso i hajdinu jer to mu je bila sigurna hrana. Koliko je koja kuća privrijedila godišnje žitarica, na žalost, o tome imamo tek jedan izvještaj iz g. 1806., i taj je nepotpun (A. Sess. f. 3, n. 186). Te godine, zbog nerodice ili poplave, samo je dvadesetak kuća, najviše u Drenčini, raspolagalo s nešto malo pšenice, raži, ječma i zobi pa je trebalo nabaviti iz Modoša u Banatu 141 mjerov žitarica i dati narodu. Iz spomenutog se izvještaja vidi koliko je koja kuća 1806., imala kukuruza, prosa i sirka pa graha, krumpira i kupusa. Najvažnija je svakako hrana tada bila kukuruz i proso. Kuća Josipa Šarage u Gredi za 17 čeljadi ima 21 mjerov kukuruza, 70 mjerova prosa i 10 mjerova kupusa, Keleković za 3 čeljadeta 2 mjerova prosa, Fratrić za 24 čeljadeta 50 mjerova kukuruza, 100 mjerova prosa i 7 mjerova kupusa. Samo je 8 kuća imalo više mjerova (kukuruza i prosa zajedno) nego li čeljadi, a sve druge kuće u Gredi — njih 43 — imale su poprečno 4 mjerova na 10 ukućana (neke baš ni zrna). Slične su prilike tada i u drugim selima Sisačke gospoštije. Malo koja kuća ima krumpira, a graha poprečno dolazi na jednu kuću tek jedna četvrtina mjerova. Kupusa svi imaju u razmjerno velikim količinama. To valjda znači da je dobro uspjevao i — 303 —