ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 295

Škola je u Sisku osnovana već na koncu XVII st., čim su prestali turski ratovi. U prvoj polovici XIX st. djeluju dvije škole: jedna u Sisku, a druga u Selima. Za uzdržavanje škole brinu se u prvome redu stanovnici, a gospoštija daje učiteljima godišnju potporu. Dok škola u Sisku radi bez većih teškoća, škola u Selima teško životari, tu učitelj mora prihvatiti i dužnost bilježnika u mjesnoj sučiji da bi se mogao uzdržavati.

7 Pojedini sisački podložnici često se žale protiv gospoštije odn. njezinih službenika, pa čak i predijalci plemići, osobito Lackovići. Većinu žalba rješava gospoštijski sud u Sisku ili ih rješava comes curialis u Kaptolu u Zagrebu. Pred Kraljevskim stolom vodila se parnica podložnika sisačke gospoštije od 1845—1847. protiv Kaptola. Parnica postaje brzo bezpredmetna, jer 1848. dolazi do ukinuća kmetstva. Ono je imalo više odjeka medu građanima nego li medu seljacima, jer seljaci i dalje rade na gospoštijskoj zemlji, i to kao nadničari, a građani nastoje prigrabiti regalna prava i zemlju koju još nisu otplatili, ali im to ne uspijeva, barem ne trajno. Tek 1874. Sisak postaje slobodni kraljevski grad, pa se njegova kompetencija znatno povećava u cjelokupnom javnom životu.

8 Tvrđa je sisačka nakon ukinuća kmetstva postala za Kaptol nerentabilna jer je njezino uzdržavanje tražilo velika materijalna sredstva, a glavni gospoštijski posjed nalazio se u Sisačkim Selima, 6 i po km daleko od Siska. Zato je 1872. tvrđa prodana obitelji Pajanović. Od nje je prešla u ruke najprije trgovcu Planeru u Sisku, zatim trgovcu Majeru u Zagrebu. Danas je vlasnik tvrđe Narodni odbor grada Siska koji je ondje uredio muzej. Od sedamdesetih godina XIX st. do 1945. Sisačka je gospoštija (zapravo veleposjed) imala svoje sjedište i upravu u Sisačkim Selima. Njezini su posjedi 1945. postali općenarodna imovina. STANOVNIŠTVO Sisačka je gospoštija svake godine sastavljala popis stanovnika — svojih podložnika i predijalaca s oznakom njihovih obveza i podavanja.

9 Iz tih se popisa može ustanoviti koje obitelji žive na području gospoštije od pamtivijeka tj. od XVI st., a koje su se doselile kasnije i nastanile se u pojedinim selima. Ako te stare popise isporedimo s najnovijim državnim popisima, možemo lako i to utvrditi: koje od nekadašnjih podložničkih 7 Kapt. arhiv, A. Sess. f. 35, n. 133, 272, 903; f. 37, n. 243; f. 39, n. 18; f. 44, n. 547, 599. 8 Kpt. arhiv, A. Sess. f. 38, n. 226, 228, 847; f. 39, n. 4; f. 40, n. 47, 117, 494; f. 43 n. 341, 342, 344, 345, 1134, 1204, ,1216; f. 45, n. 193, 194, 204, 205. — Prot. n. 794, Processus urbarialis colonorum dominii Sisak a. 1845-1847. 9 Computus robotae et liquidatio aeris parati in inclyto dominio Sziszek pro anno . . . Diarium rabothalle . . . Diarium laboris . . . Prothocollum rabothalle ... u skupini Acta Dominii Sisak-Sela i zbirci Protokoli Kapt. arhiva. — Posebno je zanimljiva Conscriptio Dominii Sziszek iz g. 1796. (Prot. n. 671) s potankim prikazom granica i sela Sisačke gospoštije, jer se tadašnje stanje uglavnom održalo i u prvoj pol. XIX st. — 295 —