ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 296

i pređijalskih obitelji još i danas borave na svojoj djedovini, a koje su u posljednjih stotinu godina izumrle ili odselile. U prvoj polovici XIX st. nalazilo se na području Sisačke gospoštije oko 260 kuća podložnika, oko 38 kuća predijalaca neplemića, 15 kuća predijalaca plemića. Dok je Sisak bio selo, nalazilo se u njemu oko 40 uglavnom podložničkih kuća, a kad je 1838. postao trgovište, broj se stanovnika povećava. Godine 1848. ima 100 građanskih kuća maloposjednika i 42 kuće željara (inkvilina) i stranaca. Predijaki stanuju ponajviše u Gredi (8 kuća), a ima ih i u Sisku i u selima bliže Siska. Svoje su povelje dobili od Kaptola još u doba turskih ratova, a rjeđe kasnije. Predijaki neplemići daju doduše težake, ali manji broj od podložnika, i to samo za službu stražara i poštara. Zato se i u XIX st. pojedini okretniji i bogatiji podložnici preporučuju Kaptolu za pređijalsku službu nudeći drage volje propisanu taksu od 1000 for. Kad se oko g. 1800. počeo Sisak sve više razvijati kao trgovački centar i preko njega išle lađe od Zemuna prema Karlovcu, a trgovina iz južne Ugarske prema Kranjskoj, Rijeci i Istri, Sisačka je gospoštija htjela sa svoje strane poduprijeti tu trgovinu i iskoristiti je za sebe. Na početku XIX st. grade trgovci u Sisku velika skladišta za robu, pa zato i gospoštija želi u staroj tvrđi urediti slična skladišta. Iako su sukobi dosta česti između trgovišnog magistrata i gospoštije, koja želi još uvijek sačuvati neokrnjena svoja feudalna prava, Sisak se malo po malo, kroz razne teškoće, diže i napreduje, od sela postaje gradsko naselje, pa se i broj njegovih stanovnika malo po malo povećava. Kao što je Sisak kao trgovište bio i dalje ovisan o gospoštiji, tako su, i još više, bile o njoj ovisne seoske sučije (iudicatus). One su, osnovane, po carskom nalogu od kraja XVIII st., u selima Greda (za Gredu, Petrovce i Sela), Drenčina (za Drenčinu, Vurot, Jazvenik), Bok (za Bok, Stre( lečko i Tišinu), Sisak (za Sisak s Galdovom i Novo selo), Odra (za Odru, Stupno, Žabno i Pračno). Na čelu se sučije nalazio seoski sudac s bilježnikom, 3 prisežnika i 2—3 pandura. Stanovništvo u selima u prvoj polovici XIX st. uglavnom stagnira. G. 1806. živi na području Sisačke gospoštije 3291 stanovnik; od toga ima sposobnih za rad 946 muškaraca i 1039 žena, 143 su starci, 160 starice, a 1003 djeca. Ti brojevi, ukoliko se tiču i sela izvan Siska., ostaju u prvoj polovici XIX st. skoro nepromijenjeni. Djeca se računaju do uključivo 15. g., a sposobni za rad sa 16 g. i dalje. Za svako naselje donosimo, evo, dva popisa obitelji.

10 U prvom su popisu nabrojene one obitelji koje su tu živjele 1806., a u drugom koje su se kasnije doselile i održale se do 1848. Ako je koja obitelj bila razgranjena u više kuća, iza imena obitelji stavljamo broj kuća. Iza izumrlih ili odseljenih obitelji mećemo znak x. 10 Broj stanovnika za pojedino naselje uzet je iz Calendarium Zagrabiense an. 1818, 1830, 1839, 1848.; god. 1806. iz A. Sess. f.J3, n. 186. — 296 — i