ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 279

VLAGA U ARHIVSKIM SPREMIŠTIMA Ing. Tatjana Ribkin Svaki arhivist u svom radu susreće se vrlo često s problemom vlage u arhivskom spremištu i s oštećenjima arhivske građe koje je neposredno ili posredno uzrokovala vlaga. Svrha je ovog članka prikazati ukratko djelovanje vlage "na arhivsku građu, razna oštećenja koja uzrokuje vlaga, aparate za kontrolu i mjerenje vlage kao i mjere koje treba poduzimati da bi se smanjila vlaga u spremištima. Osnovni pojmovi Kada se govori o vlažnosti, susrećemo se sa dva osnovna izraza: apsolutna i relativna vlažnost. Apsolutna vlažnost je količina vodene pare izražena u gramima po kubriom metru zraka. Sposobnost zraka da prima vodenu paru ovisi o temperaturi: što je temperatura viša, može biti veći sadržaj vodene pare u zraku. Međutim, taj sadržaj vodene pare ne može preći jednu određenu količinu. Najveći mogući sadržaj vodene pare u zraku na određenoj temperaturi zove se tačka rošenja. Ona iznosi npr. na 0°C — 3,8 g/m

3

, na 20°C

— 15,2 g/m*, na 50°C

—82 g/m

3

. Istovremeno temperatura na kojoj je zrak zasićen vodenom parom zove se rosište. Ako se temoeratura snižava do ispod rosišta, dolazi do kondenzacije vodene pare, tj. do' rošenja. Rosište se dakle nalazi na 0"C ako je količina vodene pare 3,8 g/m

3

, na 20°C ako je količina vodene pare 15,2 g/m

3 itd. Relativna vlažnost je omjer količine vodene pare koja se nalazi u zraku na dotičnoj temperaturi na količinu vodene pare koja je potrebna da bi se postiglo rosište na istoj temperaturi. Taj je omjer izražen u procentima. Npr. neka 1 m

3 zraka u prostoriji sadrži 7,5 g vode u obliku vodene pare. Temperatura prostorije je 17"C. Na toj temperaturi zrak može maksimalno sadržavati 14,53 g vodene pare. Prema tome relativna vlažnost zraka u dotičnoj prostoriji iznosi: 14,53 ~

31

>

6% — 279 —