ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 249

temelje za okosnicu inventara — glavne serije na koje se oslanjaju ostale, razlučiti glavno i sporedno, a pocebno specifično. No, ustanoviti koliko je od čega sačuvano značilo je detaljno upoznati arhivalije. Letimičan pregled arhivalijaj čitavog materijala nije dostajao da bi se stvorio zaključak da li postojeći naslovi pojedinih kutija, svežnjića, omota i košuljica zaista iskazuju sadržaj arhivalija koje su ii njima smještene, zatim da li su ti naslovi ispravno određeni da bi svojim pojmovnim sadr­žajem točno obavijestili arhivistu i napokon da li su ti naslovi kod jedne cjeline dovoljno izdiferencirani da ne bi bilo- slučaja koji nalaže da bi se ta cjelina trebala razbiti na subdivizije od kojih će svaka dobiti vlastiti naziv i tako osigurati precizno detaljiziranje. Detaljnim upoznavanjem sadržaja rukopisne ostavštine Vjekoslava Spinčića, kontroliranjem sadržaja omota ili konvoluta i svežnjića te upoređivanjem tog sadržaja s naslovom omota i svežnjića, a ako takvog nije bilo, utvrđivanjem tog naslova te formiranjem novih svežnjića iz rinfuznog materijala stavljajući odgovarajući naslov, mi smo prešli na grubo sređivanje rukopisne ostavštine. Dobivši čitavu građu u svežnje i omote tako da svaki od ovih ima svoj naslov, smjestimo li te omote i svežnjiće u kartonske kutije onim redom koji smo u početku zatekli, prije nego smo počeli grubo sređivanje, a zatim numeriramo li te kutije, svežnjiće i omote unutar kutija pa napokon popišemo li kutije po redu prepdsavši naslove omota i svežnjića unutar svake kutije također po redu, mi smo učinili sve operacije koje su dovele do privremenog inventara rukopisne ostavštine. U tom radu redoslijed kutija i svežnjića unutar kutija nije se izmjenio, ako smo materijale iz 97 kutija smjestili u 132 kutije. Mnoge kartonske kutije bile su prenatrpane arhivalijama, pa je često trebalo da se arhi­valije iz tih pretrpanih kutija podijele u više kutija, da bi se spriječilo njihovo uništavanje ili oštećivanje prilikom vađenja ili ulaganja na svoje mjesto. Novi popis građe nije pokazivao', dakle, rezultate nekog novos; sređivanja, nego 'staro stanje u preciznijoj slici. Kod formiranja takvog privremenog inventara trebalo je posebno paziti da se ne bi mijenjao stari sistem sređivanja, jer tako se izbjegla opasnost od nemogućnosti restituiranja arhivalija u staro stanje, ako bi ono bilo diktirano činje­nicom da je u toku rada sa arhivalijama pronađen protokol svih arhivalija ili većeg dijela arhivalija, koji katkada vodi osnivač rukopisne ostavštine radi vlastitog snalaženja. Završivši privremeni inventar, uglavnom na bazi kontroliranih i pravilno novo postavljenih naslova pojedinih svežnjića ili omota, stekli smo mogućnost da nastavimo i dovršimo grubo sređivanje rukopisne ostavštine. Analizirajući takav inventar opažamo da je jedan predmet za­stupljen često sa više omota ili svežnjića u raznim kutijama. Tako na primjer ustanovili smot da se zapisnici sjednica Hrvatskoslovenskog — 249 —

Next

/
Thumbnails
Contents