ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 239

»uglavnom dosta ispremiješani«.

:în U septembru iste godine Spinčić ponovo nastoji da se njegovi dokumenti srede pa ponovo izražava želju da bi pomogao Laszowskom kod sređivanja,

11 no on to nije mogao u toku zime,

32 pa je taj posao preuzela početkom 1928. godine Antonija Kassovits-Cvijić pod nadzorom Laszowskog. Ova književnica, koja je radila u Zemaljskom arhivu u Zagrebu kao volonterka besplatno za protuuslugu što joj je grad Zagreb dodijelio doživotnu počasnu novčanu pripomoć/

1

" smjestila je arhivsku građu Spinčića u 75 kartonskih kutija,'

4 sačuvavši i najmanju bilješku »jer je ona važna za historiju Istre«, kako sama piše Viktoru Caru Eminu 1930. godine.

3

" Da je u tih 75 kutija ušao i onaj Spinčićev arhivski materijal koji je Spinčić predao već 1921. godine, svjedoči nam ista Cvijićka, jer piše Caru da je Spinčić poklonio Zagrebu »golemo istarsko nismeno blago u tri škrinje«,

36 što znači da to blago sačinjava uz one dvije škrinje poslane 1927. godine i ona jedna poslana Zemaljskom arhivu već 1921. godine. U jednom članku zagrebačkih »Novosti« od 30. XI 1930. Antonija Cvijić, pišući o Viktora Cara Eminoj drami »Zimsko sunce«, spomenula je uzgredno da je Spinčić poslao Arhivu u Zagrebu prije nekoliko godina nekoliko sanduka svojih spisa i pisama. To je ponukalo Spinčića da se obrati Antoniji Cvijić pismom 21. I 1931. te da joj rastumači što je on sve poslao Arhivu, ali da to nije sve, jer da on posjeduje još svojih dokumenata.

37 To je Spinčić naglasio već u svome pismu Arhivu od 14. VII 1927. godine u kojem je napomenuo da nije poslao u škrinjama Arhivu »preko 30 notesa sa bilješ.kama od godine 1870. na dalje, te drugih bilježnica, i bilješki, mojih sastavaka, govora, predavanja, spomenica, životopisa, i inih preraznih spisa, osobito i iz novije dobe. To se nalazi u mojem pisaćem stolu i na jednoj polici pokraj njega. Od toga mi se neda odijeliti, nek to uprava arhiva«, nastavlja Spinčić, »ako hoće, dobije poslije moje smrti«.

38 Treći dio Spinčićeve rukopisne ostavštine, koji je ostao uz Spinčića do njegove smrti 1933. godine, poslala je njegova nećakinja Jelka Sever iz Sušaka odmah nakon Spinčićeve smrti u dva sanduka pogrešno Gradskom poglavarstvu u Zagreb. Međutim 27. XI 1933. Državni arhiv u Zagrebu potvrđuje primitak tih dvaju sanduka, pošto je saznao gdje se ti sanduci nalaze iz požurnice Jelke Sever radi potvrde primitka te građe.

30 Tako je konačno nastala rukopisna ostavština Vjekoslava Spin38 Državni arhiv Zagreb, spis br. 265/1933., prilog br. 643/1927. 31 Rkp. o. Spinčić, kutija 118 pismo br. 199/1927. 32 Državni arhiv Zagreb, spis br. 265/1933., prilog br. 143/1928. 35 Državni arhiv Zagreb, spis br. 265/1933., prilog br. 79/1930. 34 Državni arhiv Zagreb, spis br. 265/1933., prilog br. 305/1932. 35 Rkp. o. Spinčić, kut. 120 pismo br. 275/1930. 38 Isto 87 Rkp. o. Spinčić, kut. 121 pismo br. 27/1931. 38 Državni arhiv Zagreb, spis br. 265/1933., prilog br. 643/1927. 38 Državni arhiv Zagreb, akt br. 265/1933. — 239 —