ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 106

ma della Silvestri-nacht del 1867 io ti dovrô presentare die gnaedige Graefiri Pozza Niko Veliki geboren x. y. z. ... 1 Vuletić Vice, autonomaški zastupnik, 1864. godine bio je izabran za potpredsjednika Dalmatinskog sabora. 2 Vranković Dr Ivan, političar, pridružio se narodnom pokretu u Dalmaciji. 3 Rieger Franz, češki političar. ' 4 Brauner František, češki političar, od 1861. godine živo zastupao narodna prava i u češkom saboru i u bečkom parlamentu. 5 Pucić Rafo, rođak Nika Velikog, pridružio se narodnom pokretu, 1869. godine izabran za načelnika Dubrovnika. 18. [Dubrovnik] 17. III 1867. Niko Veliki Pucić Valtazaru Bogišiću o svojoj ulozi potpredsjednika Sabora dalmatinskog. Primiosam tvoje dielo i hvala ti na poklonu. Na taj način ti si spasio moje ime od zaboravi. Daj bože di se Niko Veliki bude spominjati vazda ko prijatelj Baldov a nigda ko vicepresjednik sabora Dalmatinskog. U zao čas se ja upertih u ove hajduke, i vrag odnio Miha Klaića, Dum Lovru,

1 Rafa, i ostale prijatelje koji me ugnaše megju ove živine, koji budući živine, ne mogu se usporedit sa zastupnicima izobražene Europe. Krv mi buji kad pazim na sama sebe, zato je bolje da skočim s'kruške na bat i da govorimo od drugomu. ... 1 Kukuljica dum Lovro, Cavtaćanin, suradnik i urednik Dubrovnika zabavnika štionice. 19. Dubrovnik 10. V 1867. Niko Veliki Pucić razlaže Franji Kalkom svoje misli o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom. Naš opći prijatelj Pavlinović

1 biće Vi kazao, kako smo mi ostavili sasvim razboru poglavica narodne stranke služiti se s'adresom poslanom Vi od mene, na ime manjine Sabora Dalmatinskoga. No krizis, kroz koju prolazi naš narod, tako je ozbiljna i plodna čudnih posljednica, da uzimjem si slobodu progovorit koju, ma baš ukazao se i dosadijiv. Vi će te se spominjati, da ja, 61 godine, držao samo s'pomoćju Magjara mogu Hrvati dočepati se Dalmacije i dostignuti svoju cjelokupnost, i u toj točki nijesam se slagao ni s'Vami, ni s'Nj. Pre. Biskupom Djakovačkijem. Ja sam vazda razložio na ovemu temelju; da najperva misao naša mora biti prekinuti one svezke, koje nas dijelu i cijepaju, i postići sjedinjenje. Kad budemo sastaviti jedno tjelo, kad se naša slavjanska krv bude slobodno liti po svijem živcima tega tijela," tad će mo postati jaki i krepki, i — 106 —