ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 107

moć otvoreno kazat svijetu naša prava, naše zahtjeve. Ali doklegod budemo slabi i razkomadani uvjek ćemo biti predmet poruga' i činitiće od nas ko­mediju, kako danas čine. Politika ište da se u zgodno vrijeme štogod od prava' popusti, za moć poslije dobiti puno više. A vrijeme leti i valja sobom carstva i gradove. Kad je la Chambre de Paris osudio Louisa-Napoleona na tamnicu a perpétuité, on je pitao bilježnika koji mu je čitao osudu = Com­bien dure la perpétuité en France? = Ako ona traje kratko u Franci doista ne trajega dugo ni u Austriji. Povjestnica ovijeh 20 godina to nas uči. Ako sad po putu Magjara (koji baš u ovi mig tvore sunce i kišu u Austriji) Hrvati i Dalmatinci mogu se spojiti u jedno tjelo, pod krunom Svetoga Stjepana, ter ako za tu službu Magjari budu pitali od Hrvata da podpušte štogod od oni­jeh prava, koja ipak više imadu in potentia nego in actu, moje je pokorno mnjenje, da Hrvati ih budu zadovoljiti. Zivalj slavjanski u zemljami podlo­žnijem kruni Svetoga Stjepana tako je uzrasto, da se već ne plaši pogibelji od strane Magjara, koji, ni po broju, ni po razvitku, ni po okolnostima ne mogu se s'nama ravnati. Ja bi, dakle, svijetovao (ne uzmite mi u grieh riječ) da se pogodite s' Mag jarima (i kroz kakvu žertvu) kad bi Magjarsko Mini­starstvo moglo dobiti za Vas, od Nj. Vel. našega milostivoga Vladara, Dal­maciju. Ta bi odluka hasnila puno sjajnoj dinastiji, er bo ovaj živalj Italian­ski, ovako razjaren, ovako uzbujan kod nas, jest prava — tête de pont = neprijatelja Austrije na Istok. Povjestnica nas uči kako Taliani, pošto po­stanu jaki, težu na ovu obalu Adrije. To su činili Rimljani, to Napulitanci, to Mlečići. A nije dvojbe da u Italiji ima toliko sredstava za dostignuti do stepeni velevlasti, pošto se financija stavi u red, koja, ako ne danas, sutra stavitiće se u red. Ali je golema nesreća, da oko prijestolja više nema valja­nieh ljudi. Kad bi magjarsko ministarstvo razumjelo korist našega dvora i sve države, ono bi moglo dovestiti Nj. Vel. da ukine sve prepone što se pri­ječe našijem zahtjevam i pravami našijem. To bi bilo puno spasonosnije za našu stvar, nego čamiti za kakvu kombinaciju, od koje u našoj ruci neimamo nikakvoga traka = Dixi et salvavi animam meam =. Ja se podpuno uzdam u Vaše prijateljstvo, poštovani gospodine, i držim da će te Vi prostiti uzetu slobodu, ter je pripisati onemu čuvstvu domoljublja, koga ste Vi izgled, ali koga i ja gojim u srcu. ... 1 Pavlinović Mihovil (1831—1887), jedan od vođa narodnog preporoda u Dalmaciji. 20. [Dubrovnik] 16. V 1867. Niko Veliki Pucić požuruje Valtazara Bogišića da piše o zakonodavstvu dubrovačkom za Dubrovnik zabavnik štionice i žali se na situaciju u Hrvatskoj. ... O politici neću zametnut govor, er mi se čini da su naši sasvim izgu­bili glavu. Kako je oni kurvić od Sočevića 1 nasukao himbeno Hrvate na tanahan led s'onom svojom bezočnom sapovjesti: neka činovnici — zastupnici podpiše protokol da će glasovati za kraljev predlog, oli da će ostaviti službu!! Da je to Zboru ciganskome bilo.zapovigjeno i Cigani bi se odtrsili, a kamo li neće Hrvati, koji su megju Jugoslavenima sami = presentabili = Ali se tiem načinom postigla sverha da razmierica megju dvije obale Drave rastiće sveg — 107 —

Next

/
Thumbnails
Contents