ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 357

može se ništa naprijed određivati tko će što imati. To je pitanje koje će doći kad bude postignut vojnički cilj, uništenje zajedničkog neprijatelja. 5./II. Ti si donio iz Londona brošuru Tucićevu,

4

) koja je napisana engleski i štampana u jednom kolosalnom broju istisaka. Jedan primjerak dao si Popoviću. Kazali sü mi sadržaj te knjige, koja je jedna velika pogreška. Tucić dijeli Europu tobože sa slavenskog gledišta. Riješava jadranski problem darivajući Italiji, osim Trentina, Trst, Istru itd. Ističe, da si mu ti dao podatke i tebe ističe kao protagonistu jugoslavenske ideje. To bi bilo na mjestu, kada bi bio usvojio tvoje shvaćanje, ali brošura stoji u opreci sa tvojim i našim shvaćanjem jugoslavenske misli. Zlo je što izgleda da je knjiga napisana po tvojoj inspiraciji. Svi su ovdje naši radi toga nezadovoljni, znadu da ti, jer ne znaš engleski, nisi znao šta je u njoj sadržano; ali engleska publika i ostala, koja će knjigu čitati, ne znadu, pa moraju misliti da je knjiga odraz tvoga mišljenja. Knjiga je izašla i teško je što učiniti, ali te na ovo upozoravam, da uzmogneš gdje treba razjasniti stvar. Mihajlović je priopćio u Niš naš zaključak da se osnuje Jad[ranska] legija. Niš treba da kaže da li taj zaključak usvaja i da li pripravan usvojiti organizaciju legije. Do sada nije došao odgovor. Govori tamo o toj stvari i razjasni im, što mi o tom mislimo. P. S. Oba Gazzari i Meštrović podjedno su sporazumni sa akcijom koju bi Slovenci i Hrvati imali poduzeti u našim zemljama za otpor proti invazije Italije. Ovo je skroz diskretna stvar prama svakomu, jer se ne smije znati da smo mi u vezi s tim pokretom, ako nastane. 1) Krunoslav Heruc, hrvatski iseljenik, koji je živio u Petrogradu i ondje pokušavao zainteresirati ruske službene krugove za rješenje hrvatskog pitanja zajedno sa Srbijom u sklopu velikog slavenskog carstva pod Romanovima. 2) dr. Scarpa, sekretar talijanskog ministarstva privrede, bio u januaru 1915. u posebnoj misiji vlade u Ljubljani i Trstu, gdje je stupio u kontakt sa slovenskim javnim radnicima. 3) Carlo Galli je bio vicekonzul talijanskog generalnog konzulata u Trstu od 1906.—1913. O Gallijevoj misiji vidjeti Gallijeve memoare »Diarii e lettere« i moju raspravu »Misija Carla Gallija u Trstu« (Anali Jadranskog instituta JAZU, II.) 4) dr. Janez Evangelist Krek, zastupnik slovenske ljudske stranke u Carevinskom vijeću u Beču 5) Radi se o knjizi Srđana Tucića »The Slav Nation — by Srđan pl. Tucić, English Translation by Fanny S. Copeland, Ed. Hodder and Stoughton«, London, 1915. Srdan Tucić, hrvatski književnik, u to je vrijeme živio u Londonu, kasnije je surađivao s »Jugoslavenskim odborom« i uređivao njegov »Bulletin«. U.svojoj knjizi on se zalagao za ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u jednu državu, na osno.vu načela narodnosti i pravičnog razgraničenja sa susjednim narodima. »U spornim teritorijima,« -— kaže se u toj knjizi (str. 177.) — »kao što su Istra ili Kvarnerski otoci, treba da odluči referendum.« Trumbićeve informacije dakle nisu bile točne. U predgovoru knjige Tucić se zahvaljuje među ostalim i Supilu »za nekoliko dragocjenih sugestija«. Šupilo je odgovorio Trumbiću 25. II. 1915.: »Padam s neba na Tucićevo o Istri. Ja uopće knjige nisam čitao. Moji podaci odnose se samo na politiku od riječke rezolucije dalje (nar. jed. mlađe generacije i si.) a o dijeljenju zemalja ni slovca! Ali držim da se varaš, jer baš stavke o Trstu i Istri, koje mi je on u rukopisu čitao, dokazuju protivno od bilo kojeg odstupanja! Da mu nijesu pri štampanju promijenili? Vidite bolje. Poziv na moju suradnju ne će tu škoditi kod mjerodavnih, koji znaju kako o toj stvari mislim.« (dr. Ante Mandić, Fragmenti za historiju ujedinjenja, Zagreb, 1956. str. 126.—127.) — 357 —