ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 358

Niš, 14. II. 1915. Frano Šupilo Anti Trumbiću o razgovorima s Pašićem i drugim srpskim političarima, kao i s ruskim poslanikom Trubeckim i knezom Jusupovim Pismo ') Ovdje sam bio vrlo lijepo primljen. Sa Pašićem sam razgovarao tri puta po nekoliko sati o svemu.

2

) Utisak je najbolji, što zamisliti mogu. Potpuno je saglasan sa svim našim vidicima. Činilo mi se kao da se mi dva razgovaramo. Rado me primio, pozvao me sebi na objed i bio je upravo veseo na svemu što smo govorili složno. Osobito ga je uzradovao onaj uspjeh mali u Londonu. Govorio sam naravno i sa drugim ministrima i političarima srpskim, koji su također lijepo raspoloženi. Isto tako i knez Trubeckoj, koji me izvanrednom pažljivošću primio, pozvao me na ručak i govorio sa mnom o svemu na način kako mi je dalo nešto nove snage za našu stvar. Ti razumiješ. Bio sam i u prijestolonasljednika, koji je ovdje bio za par dana. Razgovarali smo IV2, prekinuvši onaj dio propisanih audijenčnih pitanja najljepšim izmjenama misli. U mnoge sam ga stvari uputio. Krasan mi je dojam učinio sa svojom bistrinom i sa lijepim osjećajima. Pozvao me k sebi opet čim se iz Rusije vratim. Pašić mi je dao za Sazonova jedan lijepi list. Ovdje je bio na prolasku knez Jusupof, koji je u velikom prijateljstvu i u rodu s carem. Mi smo putovali iz Pire ja skupa. Pozvao me je doma, kad dođem u Petrograd i rekao je da će se i on puno zauzeti. Nije politički čovjek, nego čovjek dvora i slovi kao — iza cara — najbogatija ličnost u Rusiji. Sutra putujemo odavle. Vasiljević se je nećkao, ali sam ga nagovorio, da bi mu puno zamjerali da ostane. On se je ovdje u ove ratne apoteoze bio uvalio kao bubreg u loj, pak se nije htio micati iz Srbije. Vojska čini čudesa, ljudi su pravi mučenici rada, patnja i požrtvovan ja. Najgore je što strašne bolesti (nadasve tifus), upravo haraju. Svak se čuva, ali žrtve su bogme veće nego li one od rata. Jadno! Tko zna kako ću i ja proći, premda se čuvam koliko mogu. To je neki priljepčivi tifus, vrag ga odnio. Meni se čini da će Šumadija moći da bude na visini njenih zadaća u južnom slavenstvu, pa — ustreba li — i do najsamozatajnijih konsekvencija. To je moja impresija iz današnje situacije i raspoloženja. Naravno, da ima koješta tu i tamo, ali ne držim da će — kao ni ono naše doma — moći biti odlučno, ako se ovako nastavi kako je govoreno. , 1) Prvih šest rečenica pisma se ne donosi, jer su čisto privatne naravi. 2) O tim je razgovorima izvijestio Sazonova Tru'eckoj, svojim telegramom od 15. II. 1915. (Mandić, o. c, str. 123.—125.) Petrograd, 3. III. 1915. Frano Šupilo Anti Trumbiću o razgovorima u Petrogradu i pismu, koje šalje Pašiću preko Vasiljevića Pismo Zaludu: sva lijepa primanja, ljepši razgovori i još ljepša uvjeravanja nekako me ne zadovoljavaju. Prozrijevam ispod njih kao neku bojažljivost, neku nepriliku, ili barem neorijentiranost u važnost samog velikog pitanja za nas, ali naročito za njih. — 358 —