ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 542

1919.—1930. godine. Iz obimnih arhivskih fondova talijanskih okupacionih vlasti u Istri između dva rata, i to Civilnog komesarijata u Puli i Prefekture u Puli, objavljena su 83 dokumenta. Pri izboru se autor ograničio na građu »koja nam osvjetljuje političko stanje u pokrajini, u prvom redu razvitak radničkog pokreta i ulogu komunističke partije Italije u njemu« ... »i one dokumente, u kojima se djelatnost radničkog pokreta pojavljuje uz ostala pitanja«, te na »najuži izbor dokumenata iz oblasti gospodarstva i općeg društveno-političkog života«. Građa će nesumnjivo biti vrlo korisna istraživačima novije istarske historije, to više što je popraćena opširnijim i instruktivnim uvodnim napomenama. Bilo bi među.tim isto tako korisno, da se u slučajevima ovakvih izbora iz obimnih arhivskih fondova, koji zahvata ju veće vremenske periode, kaže još nešto iscrpnije o. cjelini tih fondova i njihovim važnijim dijelovima. Uz to bi i pojedine izabrane dokumente trebalo popratiti, gdje to razjašnjenje traži, odgovarajućim bilješkima pod tekstom. Radi boljeg i lakšeg pregleda objavljenih dokumenata bilo bi ih bolje objavljivati s uvodnim regestom, izostavljajući uvodne i završne formule, te dati na početku skupni pregled svih dokumenata nizom njihovih regesta i naznakom rednog broja. Čini nam se, da takav sistem objavljivanja građe (proveden i u zagrebačkom »Arhivskom vjesniku« sv. I.) predstavlja sretno rješenje. Kada nam uz to prostorne mogućnosti budu dopustile, da uz ovakve razmjerno šire izbore dokumenata dodajemo i korisne indekse (imena, mjesta i stvari), smatramo da će tada biti udovoljeno osnovnim zahtjevima savremenog i kritičkog izdanja i novije historijske građe. Jednako bi bilo racionalno, da se dokumenti objavljuju kontinuirano bez obaveznog započinjanja teksta svakog dokomenta na 'početku nove stranice, kako bi se štedio raspoloživi prostor. U rubrici »Inventari« ovoga četvrtog sveska »Vjesnika« objavljeni su opsežni inventari fondova riječkog Magistrata i Gubernija. Za svaku je pohvalu ovaj napor redakcije da putem spomenutih inventara pruži istraživačima iscrpniji uvid u navedene vrijedne riječke fondove. Ali objavljivanje ovih i sličnih inventara neophodno nameće diskusiju o principima redigiranja naših arhivskih inventara, s čitavim kompleksom pitanja, koja su s tim u vezi. Drugom zgodom ćemo se potanje pozabaviti ovim posebnim i važnim pitanjem, a i osvrtom na te riječke inventare. Za sada kažemo samo to, da smatramo za potrebno da se pri objavljivanju ovakvih inventara svakako dadu u uvodu ili u zaključku neke napomene, s kojima bi se objasnio način izrade i redigiranja inventara, te se olakšalo snalaženje arhivistima i istraživačima - historičarima. Uz to je naravno potrebna i pažljivija priprema teksta za štampu, kako se ne bi isti tekst nepotrebno ponavljao (vidi npr. str. 522 i str. 560—561). Sve redakcije publikacija, koje objavljuju historijsku građu i inventare, pa i redakcija riječkog »Vjesnika«, imaju još znatnih poteškoća u nastojanju da osiguraju što manji broj štamparskih griješaka u svojim edicijama. Problem je tehničke naravi. On nije lako rješiv, ali će trebati novih i još većih napora, da se u maksimalno mogućem stepenu rješava, te postigne sve veća i bolja preciznost objavljenih tekstova. Od rasprava ovaj četvrti vezak riječkog »Vjesnika« donosi pravnohistorijsku studiju O. Mandića »Brigača - Razvojni put jednog pravnog običaja u kastavskoj gospoštiji« str. — 542 —