ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 45

nisu nikada orali niti ju oru, a bome i ju ne žele orati. Već naši očevi su ju orali, mi ju oremo i hoćemo da bude naša. Narode! Želim ti opet istinu kazat, koju Ti ni nisam nikad prestao. Govorio sam ti u Americi; kad sam se vratio jz Amerike; kad sam bio pred ruljom sudaca, a sada želim nastaviti gdje sam prestao (na optuženički klupi dne 25. rujna 1913.). Da ,li imam pravo da govorim o seljačkim pitanjima neka govori sljedeća: Jedno jest, da su Dojčić i Jukić bili izvršitelji jedne posve opravdane stvari (atentati na carske komesare), a drugo je glavno što je dokazano, da su ti ljudi bezprikorni, u najvećem stepenu čedni, idealni, da su to nacionaliste i demokrati — kao što bi to izišlo iz današnjeg govora gospodina bana, koji je vanredno važan — to spominjem zato, jer isto je nacionalizam i demokratizam; isto je biti narodnjak i pučki čovjek a i za te ljude je to bilo isto. Obojica su seljačka djeca, obrazovani, Hrvati rodom, prosvjećeni ljudi. To je bio govor gosp. Stjepana Radića, narodnog zastupnika luđbrežkog kotara u hrvatskom saboru dne 17. lipnja 1917. (Po stenografskom zapisniku CLXV. sjednice sabora). Narode! Ja sam ono što sam i bio, i ostat ću. Jer sam kazao kada je jošte opsîojala Austro-Ugarska: tko sustane u borbi za narodnu Slobodu, taj se nije borio iskreno. Sazivač: STJEPAN DOJCIC Američki Hrvat i atentator protiv nasilja Austro-Ugarske nad Hrvatskom 14 Varaždin, 2. III. 1919. Veliki župan Županije varaždinske dostavlja Predsjedništvu Zemaljske vlade prijeteće pismo, koje su uputili »krapinski župljani« svom župniku, koji je pozivao župljane da se odazivlju vojnim pozivima; također dostavlja četiri letka Jugoslavenske komunističke partije, koji su upućeni istom župniku. Dne 25. veljače 1919. primio je krapinski opat i župnik Stjepan Vukovinski ovdje privito anonimno prijeteće pismo, koje je navodno dobio 3. o. mj. t. j. dan iza njegove prodike na Trskom vrhu u kojoj je ukratko upozorio narod, da je dužan odazvati se vojnim pozivima tim više, jer su Talijani okupirali neke naše krajeve, koje će morati napustiti bilo milom ili silom. Na to prijeteće pismo nije osobite važnosti polagao, no nato je primio i privita četiri letka Jugoslavenske komunističke partije, pa budući da je rukopis u pismu — naročito u adresi na omotu vrlo sličan rukopisu na omotu preko letaka koji se nažalost samo utisnut u papir vidi, jer je vrpcu bacio — dolazi do zaključka da taj list i letci potiču od jedne te iste osobe, koja valjda kao propagater stoji u službi Jugoslavenske komunističke partije. Ne može nikoga navesti na koga bi sumnjati mogao. I list i letci predani su na poštu u Krapini te su potonji dostavljeni otvoreno uz običnu novinsku vrpcu. Po sadržaju letaka sudeć moraju isti poticati iz Ugarske. Predstojništvo kr. kotarske oblasti pozvano je sa strane potpisanoga da bezodvlačno poduzme u predmetu izvide i to na temelju originalnog anonimnog pisma. Pisac imaće se bez dvojbe tražiti među najinteligentnijim rad— 45 —