ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 46

nicima tamošnjeg područja odnosno željezničarskim ili poštanskim namještenicima, koji još nisu odbacili svoje mađarofilstvo ili svoje veze sa takovim drugovima u Zagrebu. Naslov se savezno s telefonskim razgovorom od 2. o. mj. između potpisanog i načelnika naslova upozoruje na u pismu navedeni komunistički sastanak u Zagrebu od 3. pr. mj. DAZgb PrZV 6-141175-1667/1919. Tekst prijetećeg pisma: »Ozbiljna poslanica! Vrlo žalimo na Vašoj tako nepromišljenoj namjeri i govori kojimi ste nas mislili oduševiti za ponovno ratovanje. Mi svi smo naravski ni zato da Talijanima ostanu po njima zaposjednuti krajevi ali ako njime e(n)tanta dozvoli što vi onda mislite da je mi možemo istjerati? , i Što ste Vi mislili jučer kad ste naglasili da ako ne idu milom da će ju silom! Sigurno rat! a što Vi mislite što je rat. Zar Vi mislite da je u rat kak Vama mise čitat? Nama je dosta: mi smo se opametili za 100 godina, nu ako vi hoćete možete ići sa Pavelićem i sa Barbotom mi vas ne ćemo osjećati ništa manjkavim kad vas puška veseli barem će zecovi imati mir pa izbacite Talijane. Vi ste stupili među gospodu namjesto da se složite za seljačtvo i radničtvo nama su svima omrzili kraljevi i carevi mi smo svi za republiku a vi bi nas rado maknuli jer mislite da nas je previše ostalo. Ako ne budete s nama slabo će Vam izaći proti nam jedino na program seljačke stranke stoji nam bolja budućnost. Prošlo je nekoliko mjeseci i veliki događaji su se bez nas i proti nas (i tajni sastanka) odlučivali na sreću što to sve nije ostalo definitivno, i za to svu vrijeme niste za nas niti jedne riječi progovorili. To da će na 3. veljače biti u Zagrebu izvanredna glavna skupština to Vi niste znali, samo kako nas pomogli nagovoriti da idemo ratovati. Primite čisto drugo političko mišljenje jer do sada niste još učinili za nas ništa. Krapinski župljani.« Napomena: Od navedene četiri vrste letaka priložena su samo dva. Na prvome letku napisano je rukom i olovkom: »Pope, čas obračuna nije daleko«. Tekst prvog letka je slijedeći: Radnici sviju zemalja ujedinite se ! Braćo i drugovi ! Evo ima više od 6 godina, kako mi neprestano ratujemo ! More krvi, gore unakarađenih leševa, čitave armije osakaćenih i obolelih, miliona udovica i siročadi, porušena imanja, glad i pustoš! Eto šta nam je ovaj grozni svjetski rat doneo. I ko zna dokle bi još ovo trajalo, da se narodi nisu počeli buniti protiv ovakvog užajmnog istrebljivanja. Prvi je počeo da se buni ruski narod. On je zbacio s prestola sve tiranine, cara Nikolu i proglasio Republiku radničkih, vojničkih i seljačkih veća. — 46 —