ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 463

darstvo pod barunom Josef-Ignacom bilo organizirano. Ali nije bilo moguće jednom feudalcu i latifundisti, kao što je bio barun Prandau, da brzo i lako prijeđe od feudalnog dominija na kapitalistički veleposjed; zato je izgradnja pojedinih ekonomskih jedinica — majura započela tek sredinom šezdesetih godina 19. stoljeća. A tek promjena same sadržine gospodarenja na imanju mogla je, i stvarno je dovodila do izmjene u organizaciji vlastelinske uprave. Arhiv valpovačkog veleposjeda nakon 1848. vjerno odražava polagani ali konstantni prijelaz, prerastanje dominija u kapitalistički veleposjed. a) Administrativni spisi. U drugoj polovini 19. stoljeća vode se administrativni spisi jedinstveno, prema urudžbenom zapisniku kronološki, i po istom sistemu odlažu u registraturi. Od pomoćnih knjiga postoje za ove spise abcedna kazala u pojedinim godinama. Kroz godine se mijenjala samo vanjska forma, način fascikuliranja, dok je princip registriranja ostajao nepromijenjen.. b) Računski spisi. Izdvajanje seljačke, ranije kmetske, zemlje iz nadležnosti valpovačkog veleposjednika, te formiranje novih upravno-gospodarskih jedinica kako na poljoprivrednom dijelu imanja (pet distrikata sa dvanaest majura u vlastitoj režiji), tako i kod šumarije (četiri šumska revira) — dovelo je do nove o|ganizacije poslovanja na posjedu. Središnja uprava, koja je djelovala u valpovačkom dvoru, postavila je težište svoga rada na knjigovodstvenom provođenju cjelokupne aktivnosti pojedinih grana gospodarstva, u osnovi podjeljenog na poljoprivredno gazdinstvo i na šumariju. Dok se dokumentacija pojedinih ureda, područnih upravnih i gospodarskih jedinica očuvala tek fragmentarno ili nikako nedostaje građa šumarije i njenih revira, zatim velikog mlina u Valpovu, a isto tako i spisi sa pojedinih poljoprivrednih distrikata ili majura), dotle je serija glavnih knjiga imanja i šumskog poslovanja, sa svim odgovarajućim prilozima, iz centralne računarnice vrlo dobro očuvana za čitavo vrijeme uprave baruna Gustava von Prandau, kao i pod grofom Rudolf om Normannom, do 1918. Četvrta etapa: veleposjed između dva rata Regres i postepena likvidacija veleposjeda Valpovo između dva rata odrazila se izravno na organizaciju vlastelinske uprave i na sam dokumentarni materijal iz tog perioda. Ne samo što je već nekoliko godina nakon rata knjigovodstveni sistem izgubio preciznost i sistematiku, kojom se ranije odlikovao, nego je i sama upravno-gospodarska or5) Prijelaz sa treće na četvrtu etapu u gospodarskom razvitku vlastelinstva Valpovo stavljamo u 1885. god., kad dolaze novi vlasnici posjeda, što ujedno označava početak slabljenja poljoprivredne aktivnosti na imanju. No, sve do 1918. veliko šumsko bogatstvo omogućuje očuvanje visokih prihoda veleposjednika, a time i sređenost posjeda te solidnost knjigovodstvene dokumentacije. Tek nakon Prvog svjetskog rata dolazi do naglog pada u sistematičnosti arhiva, zbog čega četvrta etapa historijata samog fonda obuhvata period stare Jugoslavije. — 463 —