ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 464

• ganizacija u teškoj krizi. Iz malobrojnih fragmenata, koji su nam se očuvali, možemo uočiti u glavnim knjigama netočnost, površnost i nepreglednost upisa. Računske knjige veleposjeda za prvih petnaestak godina nakon Prvog svjetskog rata, t. j. do završetka postupka na agrarnoj reformi i ograničavanju veleposjeda 1934.—1935., očuvane su tek u nepotpunim nizovima — što će djelomice biti rezultat slabo uređenog knjigovodstva, a djelomice činjenice, da je u ratnim zbivanjima Drugog svjetskog rata prvenstveno taj materijal bio na udaru. Pogotovu se to odnosi na spise i računske dokumente, kojih poslije 1918. imamo tek nekoliko dedesetaka fascikala, sa građom sakupljenom iz najraznovrsnijih upravnogospodarskih jedinica imanja. No i ono, što je očuvano, ne seže dalje od sredine 30-tih godina 20. stoljeća. Od časa, kad je sveden na relativno ograničeni, i sirovinski prilično iscrpljeni šumski posjed, ne daje nam više kroz svoj arhiv podataka o sebi, sve dok nije revolucionarna promjena društveno-ekonomskog sistema nakon 1945. dokrajčila u potpunosti 225-godišnju historiju valpovačkog vlastelinstva. Neka zapažanja iz rada na sređivanju i inventarizaciji vlastelinskog arhiva 1 Iz prikazanog sastava arhiva vlastelinstva Valpovo jasno proizlazi karakter tog fonda. Tu se ne radi o nekom obiteljskom arhivu, o nekoj zbirci raznoraznih porodičnih dokumenata jedne feudalne posjedničke familije, kolja bi sadržavala i ekonomsku dokumentaciju o njihovom dominiju, već upravo o serijama spisa i računa, protokola i drugih knjiga gospodarske uprave. Prema tome, ovdje se prilikom pristupanja uređivanju fonda nije postavljao zadatak iznalaženja nekog racionalnog sistema, po kojemu bi građa bila razvrstana — kao što je to ponajčešće slučsij kod arhiva feudalnih familija. Dapače, arhiv valpovačkog vlastelinstva tek za prvi period, uglavnom kroz 18. st. (a to znači u grupi »Acta Viennensia«) sadržava nešto obiteljskih dokumenata baruna Hilleprand von Prandau, dok im za kasnije doba uopće nema traga u fondu. Uzrok je tome najvjerojatnije, što su posljednji valpovački vlastelini grofovi Normann-Ehrenfels prilikom povlačenja iz Jugoslavije krajem II. svjetskog rata uzeli sa sobom obiteljski arhiv, dok to naravno sa ekonomskom dokumentacijom zbog njena opsega nisu mogli — a eventualno niti imali interesa — da urade. Postupak pri sređivanju valpovačkog fonda bio je stoga jednak kao i pri svakoj običnoj registraturi; razlika je tek možda u brojnosti serija, napose za feudalni period. Građa je stigla u Državni arhiv u Zagreb 1947., smještena u stotinjak sanduka. Zbog oskudice u spremišnom prostoru, do njena ulaganja na police prošlo je nekoliko godina, te je tek — 464 —