ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 458

kako diobama između pojedinih članova obitelji tako i zahvatima agrarnog zakonodavstva nakon 1848., očuvan je kontinuitet jezgre njegova teritorija za preko dva stoljeća. U drugoj polovini 19. st. Valpovo je prešlo u ruke nasljednika obitelji Prandau po ženskoj liniji, grofova Normann-Ehrenfels, u čijem je vlasništvu ostalo do II. svjetskog rata. Uloga feudalnog veleposjeda u Slavoniji i Srijemu uopće, a prema tome i vlastelinstva Valpovo, u odnosu prema javnoj upravi, kao i u pogledu gospodarske djelatnosti mijenjala se već tokom 18. i prve polovine 19. stoljeća; pogotovu je veliku promjenu donijela 1848, kad je gospodarsko-upravna organizacija imanja prebačena

. na nove, kapitalističke društvene odnose. U prvim decenijama postojanja vlastelinstva, do reinkorporacije i ustrojstva županija, njegova uprava znatan dio svoje djelatnosti obavljala je na poslovima javnopravnog karaktera: ubiranje kontribucije od kmetova i uplata iste u državnu blagajnu, obračunavanje t. zv. vojničkih naturalija i pretprege, županijskog prireza i si. Sve do polovine 19. st. provodio je valpovački vlastelin kao feudalni gospodar nadzor nad radom i obračunima seoskih općina i vršio sudovanje nad kmetovima. Rezultat toga jeste postojanje posebnih serija spisa u vlastelinskom arhivu, koje daju toj dokumentaciji karakter vrlo bogatog i iscrpnog izvora za istraživanje razvitka slavonskog sela tokom 18. i prve polovine 19. st., stanja seljačkog gospodarstva, pravnog ooložaja kmetova i djelatnosti njihove općine. — Za razliku od tog perioda, pruža nam arhiv u drugoj polovini 19. st. uvid samo u gospodarsko poslovanje veleposjeda, koji sada sačinjava niz velikih ekonomskih jedinica: novouređenih majura i prostranih šumskih kompleksa; jer nad seljačkim posjedom i nad selom uopće izgubio je vlastelin svaku ingerenciju. Dvjestogodišnja historija vlastelinstva Valpovo pokazuje nam nekoliko jasno određenih perioda u razvitku njegove upravno-gospodarske organizacije, uvjetovane s jedne strane promjenama općeg socijalnog, a s druge strane prilikama u samoj vlastelinovoj obitelji. Razvitak, pak, vlastelinske uprave odrazio se na sastav i uređenje ovog arhiva u raznim periodima. Gledajući kompleksno na cjelokupno poslovanje imanja, možemo razlikovati četiri temeljite etape u historijatu valpovačkog posjeda. Prvi period karakterizira uprava posjeda preko upravnika (provizora, kasnije administratora), budući da vlasnik stalno boravi u Beču. Kao sposoban financijski stručnjak znao je Petar-Antun von Prandau i usprkos velikoj udaljenosti od posjeda čvrsto zadržati njegovu centralnu upravu u svojim rukama sve do smrti 1767. Od tada, pa do dolaska njegovog sina baruna Josef-Ignaca u Valpovo, izmijenilo se nekoliko arendatora na posjedu, koji su više gledali, da na brzu ruku izvuku što veću korist za sebe, nego na napredak vlastelinstva. Protjerivanjem arendatora 1790. započinje drugi period u razvitku gospodarske uprave, kad pod neposrednim nadzorom vlastelina ovaj feudalni posjed razvija — 458 —