ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 459

mnogostranu djelatnost — koristeći sva sredstva, koja mu pruža feudalni društveno-ekonomski sistem, no ujedno ostajući u granicama istog sistema. Treće razdoblje, nakon 1848, nosi snažan pečat novih odnosa nà posjedu, gdje nema više kmetova, desetine i robote, gdje nemamo posla sa kompletnim teritorijem četrdesetak naselja, već sa točno izdvojenim i omeđenim gospodarskim jedinicama, izgrađenim počevši od kraja šezdesetih godina 19. stoljeća^ Investiciona izgradnja majura sprovedena je pod upravom baruna Gustava von Prandau, zadnjeg muškog odvjetka ove grane obitelji. Nakon njegove smrti 1885. dolazi imanje u ruke grofa Rudolfa Normann-Ehrenfelskog, njegova unuka po ženskoj liniji, a to ujedno označava i početak četvrte etape u razvitku vlastelinstva, kad sve više slabi poljoprivredna djelatnost posjeda u korist eksploatacije šumskog bogatstva. Ovaj nazadak gospodarske poljoprivredne djelatnosti snažno se ubrzava nakon 1918, pod udarom agrarnog zakonodavstva. Regres ekonomske aktivnosti vlastelinstva odrazio se izravno na sastav njegovog arhiva naročito nakon 1918, tako da nam je dokumentacija za posljednja dva decenija vrlo fragmentarno očuvana. VLASTELINSKI ARHIV i I. etapa: 18. stoljeće. Prva grupa spisa u vlastelinskom arhivu jesu Spisi najstarije uprave (t. zv. Acta Viennensia) — dokumentacija, koju je barun Petar-Antun von Prandau čuvao kod sebe u Beču, i tek je krajem 18. stoljeća došla u valpovački dvor. Uz spise o samom posjedu i obiteljske dokumente, pa razne elaborate, koncepte, izvještaje u vezi s uređenjem Slavonije i reguliranjem urbarijalnih odnosa nakon oslobođenja od turske vlasti (što ih je Prandau dobivao kao slavonski vlastelin i komorski funkcioner), ova grupa sadržava i redovne godišnje obračune poslovanja na posjedu — kako u pogledu gotovog novca, tako i za naturalije — od samog osnutka posjeda pa do šezdesetih godina 18. st. Što se pak tiče građe nastale na samom imanju tokom istog stoljeća, ona je velikim dijelom pala žrtvom požara u valpovačkom gradu, što je izbio u samoj silvestarskoj noći 1802. i trajao, prema izjavama svjedoka, čitava tri dana.

4

) Zbog toga, pojedine serije spisa imamo za 18. stoljeće tek fragmentarno, i tek od kraja stoljeća kontiuirano teku do 1848. Ipak, glavni obračuni, što ih je vlastelin držao kod sebe u Beču, nisu stradali u požaru, i daju nam dobar uvid u poslovanje na imanju. 4) Arhiv vlastelinstva Valpovo, Spisi najstarije uprave 834/f. 58: ». . . kroz cielih tri danah besnivši požar plemeniti grad i najvećom stranom sve u njenu nahodivše se, osobito pisma u pepeo preobratio je . . . pisma koja sasvim izgorjela nisu, stranom plamtečah iz prozora na toliko bacala se, da ih je- zadosti zrakom odneseno, a i znamenita čest raztepena i u blatu zgažena poginula . . .« — 459 —