ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 421

škaraca, žena, djece, a odatle strukturu stanovništva prema spolu. Za dvije popisne jedinice možemo izraditi starosnu strukturu dotičnog stanovništva, a za 18 popisnih jedinica strukturu po bračnom stanju. Zatim, u popisu su naznačena, osim u jednoj popisnoj jedinici, sva sela i zaselci, od kojih su neka nestala ili promijenila imena, što je svakako značajno kod prouča­vanja topografije Dubrovačke Republike. Konačno, neki su popisivači vo­dili računa i o zanimanjima stanovnika, koje su popisivali, pa čak o nji­hovu imovnom stanju i moralnim i tjelesnim nedostacima. Najveći nedostatak ovog popisa sastojao bi se u tome, što nije jedno­obrazno proveden, kako ćemo kasnije vidjeti. Ali ako ga uzmemo u cjelini, on nam ipak daje mnogo obilježja, naročito ako mu dodamo ona, koja se sama po sebi razumiju. Svi su naime popisani stanovnici pripadali istoj vjeri, bili državljani iste države, govorili isti jezik i bavili se istim zanima­njem — zemljoradnjom. Što se pak tiče pismenosti, unapred znamo, da je samo jedan vrlo, vrlo mali postotak od popisanih stanovnika, znao čitati i pisati. Prema tomu, u pogledu obilježja, ne bi se imalo što prigovoriti ovom popisu ni u poredenju sa obilježjima, prema kojima se provode su­vremeni popisi stanovništva. Redovito se uzima, da povijest suvremenih popisa stanovništva poči­nje 1749. god. u Švedskoj ili još točnije 1790. u USA i 1801. u Francuskoj i Engleskoj. 5 ) Ovdje je vrijedno naglasiti, da je u Dubrovačkoj Republici, davno prije tih termina, izvršen jedan popis stanovništva, koji svakako treba da bude spomenut ne samo u našoj nacionalnoj, nego i u općoj povi­sti popisa stanovništva. Naš popis je raspisala dubrovačka vlada, vrlo vjerojatno, krajem mjeseca listopada 1673. Nažalost odluka ovog raspisa nije unesena ni u zapisnike Senata, ni u zapisnike drugih vijeća. Po svoj prilici krivnjom kancelara, koji je zaboravio prepisati sa svojih koncepata u^ knjigu zapisni­ka Senata.. Jedina odluka u vezi sa ovim popisom zabilježena je 13. II. 1674., kada je Senat naredio Malom vijeću »ut faciat distincte adnotare descriptionem factam incolarum dominij nostri.« 6 ) O tragu ove odluke na popisnom materijalu govorit ćemo kasnije. Dok je dubrovačka vlada kod sprovođenja prije spomenutih popisa, 7 ) uvijek odabirala posebne popisi­vače-plemiće, kod ovog je odustala od te prakse, te se obratila na župnike. Kao ni odluka o raspisu popisa, tako se začudno nije sačuvala ni okružnica, koja je bila s tim u vezi razaslata trideset i dvojici župnika nadbiskupije dubrovačke i biskupije stonske. Ali, zahvaljujući pismu, kojim vrućički 5) »Povijest savremenih popisa počinje popisom stanovništva 1749. godine u Šved­skoj. No uzimajući u obzir niz njegovih osobitosti, koje ga više približuju prijašnjim primitivnim popisima, mnogo je pravilnije računati povijest suvremenih popisa od popisa 1790. godine u USA i popisa 1801. godine u Francuskoj i Engleskoj. »Serdar, o. c. str. 5—6. F. Crew u svom djelu Measurements of the Public Health, Edimburg 1948, stavlja početak suvremenih popisa u 1703 godinu, kada je izvršen popis stanovništva na Islandu. Vidi također B. Kesić, Vitalna statistika, Zagreb 1957. 6) Cons. Rog. 120. 187'. 7) Vidi bilješku pod br. 2. — 421 —

Next

/
Thumbnails
Contents