ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 366

u Petrogradu ne zamjere, jer oni ne poznaju šale kad se radi o maloj braći. Pašić je uz tri note poslao gore dvojicu,

3

) pak je i sam htio da ide i da intervenira lično, ali mu iz Petrograda ne primiše to dobro i morao je poslušati, te ostati kod kuće. Na njih čine presiju, da prignu glavu i slušaju i to je vrlo teško. Ovo ti je situacija. Kakvagod bila konvencija sa Italijom, Srbija ne će na nju nikada pristati, a tečaj rata može mnogo da promijeni. Ali uz opasnost gubitka primorja, imamo opasnost samostalne Hrvatske, koja bi imala misiju da bude klin* i zublja razdora, što bi uz žrtvovanje Dalmacije, Istre bilo vrlo lako postići. Ovo im se čini isto'tako opasno kao i gubitak primorja, koje ćemo — u najgorem slučaju! — sutra od Italije brzo osvojiti, ako mi budemo složni i sređeni. A i glede jadranskog primorja, ja sam uvjeren da još ipak nije sve gotovo. Na nama je sada raditi na tom da našu stvar, zajedno sa Srbijom, kod Rusije sistematišemo. Kod Rusije! Srbiji treba dati zaleđa i kuraže, s kojom je prisiljavamo, da istupa više nego bi inače sama smjela. Ali u Petrogradu mora se raditi puno više nego u Londonu. Pogriješio sam u toliko, što nisam ni u snu mogao posumnjati — osobito nakon onih izjava narodima Austro-Ugarske — da je službena Rusija ovaka, a opet Izvoljski me je uvjeravao da je u Petrogradu suvišno raditi, da su onamo svi za našu stvar. Da sam u septembru znao što danas, bio bi najprije otišao tamo. Zato malo zamjeram našim u Nišu, koji su morali poznati Rusiju i njene službene krugove, što nisu kroz ovo vrijeme kod njih više učinili. Ili su se, kako mi se čini, kao potrebni i o njima ovisni bojali, da im se ne zamjere? I to je, uz položaj Srbije, za uvažiti. No mi nemamo što da izgubimo, a mnogo da popravljamo i spašavamo. Zato nismo vezani obzirima Srbije i srpske vlade. Uvjeren sam da sve što Italija bude dobila manje od sjevera Neretve, sve će to dobiti ova buka i agitacija naša, na koju se gosp. Sazonov silno ljuti, ali ipak vodi nekog računa, jer se je prepao. Da znaš kako je to mali! Njega je njegov šurjak Stolipin

4

) doveo na ono mjesto samo za to, da on, Stolipin, bude upravljao vanjskom politikom. Moći će se postići nešto, ako se bude radilo. Dakle čak i u slučaju velikih, odlučujućih pobjeda Rusije, takovih pobjeda koje bi njoj dale neku diktaturu, mi moramo da žestoko radimo u Nišu i Petrogradu, kroz Niš za Petrograd, da se shvaćanje ruske diplomacije i njeni pogledi na nas svedu na pravi put. Međutim danas Rusiji ne ide baš dobro, čemu je glavni uzrok njena nepripravnost. Ima preko 8 (osam) milijuna ljudi, koji nisu ni na frontu ni uopće u mobilizaciji, jer nemaju pušaka! Ob ovim mizerijama bi ti mogao dosta pričati. To sve daje one užasne vijesti iz Galicije, Libau i t. d. i žuri, da se drži Italiju na račun Hrvata i Slovenaca, da se zove Bugarsku na račun Macedonije, Rumunjsku na račun srpskog Banata i da se Srbija u tri rata izmorena a bolešću shrvana sili i gura, da ide preko Save i Drine. Oni svi vele, da se rat mora dovršiti ove jeseni, dok se meni .čini da će onda slavenstvo grdno biti, jer u ova tri mjeseca oni ne mogu svršiti na korist našu nikako. Za potpunu pobjedu Njemačke trebalo bi još barem par godina, na to se gore čude i smiju. Fali jedan veliki čovjek, koji bi imao sve u rukama — od diplomatske note, do brige nad raskuženjem vojnih zahoda — kako to radi Vilim. Taj fali. No bilo kako bilo, mi moramo što se nas tiče uraditi eve ono što možemo, da nam nikakav prijekor ne ostane. Evo sam ti nanizao kako sam mogao bolje. Zaključak bi bio ovaj: Posvršavajte tamo čim bolje možete, a onda bi trebalo, da ti i još 5-6 zgodnih — 366 —